Kako sam napokon izašla iz zone komfora i izgradila svoj poduzetnički put – 20 životnih lekcija
Nedavno sam (opet) odgovarala na pitanje kako i zašto sam krenula u poduzetništvo. Razlog je zapravo vrlo jednostavan, nisam više htjela da itko kroz moj rad ostvaruje svoje snove – htjela sam realizirati vlastite. A kada sam krenula tim putem? Na prve znakove nezadovoljstva, letargije, demotivacije za odlazak na posao.
Konačnom iskoraku iz zone komfora prethodile su hrpe pročitanih knjiga, blogova i jednostavnog upijanja tuđih iskustava. Pitali su me isto tako i kako prepoznati kada je baš taj trenutak? To je nešto što se neda prepisati, izlazak iz vlastite zone komfora događa se onda kada nam to postane jedina opcija. I kad više nema mogućnosti povratka na staro, jednostavno ne želiš natrag. Barem je tako u mojem slučaju bilo.
Foto: Tamara Jurković; autorica: Renata Sedlar, Videomix
Poslova ima više, život je jedan jedini. Nema reprize, nema popravnog – prepoznaj vrijeme kao najvažniji resurs kojeg imaš. Dugo sam se „borila“ s ovom idejom misleći kako za sve što želim uvijek imam vremena. Nema vremena, kreni još danas graditi život kakav sutra želiš živjeti.
Nažalost, svi smo zamjenjivi i bez svih se može jer život ide dalje. Svako toliko moguće je vidjeti u okolini koliko su ove riječi bolne, ali istinite. Upravo zato briga o samome sebi trebala bi biti glavni životni, ali i poslovni prioritet.
Poanta nije u tome „možeš li ti nešto odraditi, već treba li ti to u životu“? Samo nauči ponekad povući kočnicu, nije tako teško ako si daš dovoljno vremena da razmisliš.
To ti je najvažnije „osnovno sredstvo“, ekonomskim rječnikom zapravo potvrđujemo životni prioritet, zar ne?
Ovo mi se čini kao jedna od najbitnijih vještina koju sam morala naučiti kako bi svladala mentalni mir. Znate onu poznatu – kako pojesti slona?
Ako si ti dobro – sve oko tebe cvjeta i raste. Osobni rast i razvoj svakoga od nas doista ima puno slojeva i još više smjerova. Bez obzira koje alate ili duhovne prakse odabrali, mislim da je krajnji cilj i očekivani rezultat svima isti – da postanemo bolji i jači ljudi.
Piši, crtaj, bilježi i planiraj ali imaj na umu da do svakog cilja u pravilu vodi više smjerova. Nauči prečice, preduhitri problem, zaobiđi poteškoće i uvijek gledaj širu sliku. Preskoči, pomakni se – nisi drvo. Danas više ne mislim da se Bog smije dok mi planiramo i zapisujemo vlastite ciljeve, možda se samo tu i tamo nakašlje.
Kad (ot)pustiš – u pravilu, dolazi nešto bolje za tebe. Oslobodi put. Hrabrost je vjerovati da je to doista tako. Teško je (na)pustiti stare obrasce, ustaljene prakse i odmaknuti se od ljudi za koje smo svjesni da načelno više nemamo dodirnih točaka. Držati se principa – „bilo je dobro dok je trajalo, a sad idemo dalje, no hard feelings“ – meni je iznimno koristilo. Sve je to dio našeg puta.
Ovu sam rečenicu napisala prije 10-tak dana. Sada više ne mislim tako, ali ostavljam je kao trajni podsjetnik – što se dogodi kad ne iscijelimo traume koje smo kroz život doživjeli. Uz odgovarajuću podršku i krug dobronamjernih ljudi, srećom se lakše pribrati i hrabro reći – sutra je novi dan.
„Teški“ dani neminovno se kroz cikluse izmjenjuju svima, ključ priče je naučiti se nositi sa svim izazovima koje život ponekad servira na pladnju. Svi smo mi ljudi, u redu je ponekad posrnuti, ogrebati koljena, ali i hrabro nastaviti dalje. Graditi svoje male zajednice ljudi koje će nam pomoći da se lakše uspravimo. Dobro je pri tome znati da „lijepi ljudi u pravilu daju komplimente, bogati pružaju podršku, sportaši vas motiviraju da vjerujete u sebe, a samo oni koji se nemaju čime ponositi traže način da Vas spuste.“
Molitva i/ili meditacija, koliko vidim, pomažu mnogima.
Svakako ovu vrstu podrške ne treba očekivati na početcima svojeg rada, u pravilu ide po onoj staroj – kada te svijet prizna, tada te i tvoji kod kuće slave.
Budi kao voda, sam(a) pronađi put – u mojem slučaju, voda je doista učiteljica života. Nepogrešiva, tiha, strpljiva, uporna i moćna.
Koristi i svoje kontakte – za svakog od njih ti si izdvojila vrijeme, energiju i novac. Asertivno znači „novo normalno“. Probaj, nije tako teško kako se na prvu čini.
Jedna od žešćih lekcija mi je princip rada ponekad u našoj zemlji po sistemu – forma ispred sadržaja. Zbog toga sam i otišla iz državne službe, ali vidi vraga – princip nije nestao, provlači se i kroz privatni sektor i akademsku zajednicu. Treba li baš uvijek prednost dati „hrvatskoj pameti“ ili se okrenuti inozemnoj? Vrijeme će kao i uvijek dati najbolje odgovore.
Kad probiješ stakleni strop ili se odlijepiš od poda, podrška dolazi iz više smjerova. Život te testira na temu – misliš li ozbiljno ili se samo igraš? Sve što za uspjeh trebaš, u sebi već imaš. Samopoštovanje i samopouzdanje – nezamjenjivi su saveznici na putu do uspjeha.
Netko će te izigrati doslovno za cijenu jednog ručka. Zahvalna za svaki novi uvid po tom pitanju budući je na svakog otpalog sa friendship liste došao netko drugi, u pravilu bolji. Svaki odnos u koji smo uložili svoje vrijeme i emocije neminovno (za)boli ukoliko se pokaže promašenim. Pratiti treba koje nam se stvari ponavljaju i na tome poraditi da ne dođe do slijedećeg puta.
Ono što je tebi doista važno, moraš odraditi ti. Pusti familiju na miru, tvoj biznis je tvoja strast – ne njihova. Upravo ta riječ je ključna – „familija“. Tvoje sigurno mjesto i dom u kojem možeš kreirati čudesa, samo ti je ljubav potrebna. Ljubav koju želiš primiti, ali je moraš biti spreman i dati. Zajedno zatvarate krug.
Ponekad nije do tebe, pusti ljude da se sami (iz)bore sa svojim demonima. Važno je naučiti razliku između konstruktivne kritike i dobronamjernog savjeta i teškog mentalnog stanja u kojem se neka osoba preko tvoje usluge ima potrebu obračunati sa svijetom. Ne znamo pravu pozadinu priče, važno je samo ne osuđivati nikoga.
Zaobiđi „neke“, traži svoje ljude. Uvijek ima onih koji su spremni surađivati, rasti i napredovati zajedno. Kao i uvijek, privilegija je imati izbora.
Iskrenost prema sebi i drugima u pravilu štedi vrijeme, živce, energiju i novac. U protivnom, produži dalje svojim putem – ovo vrijedi kako u poslu, tako i u životu.
Ili će biti prema dogovoru ili mirno produži dalje svojim putem, nove te poslovne prilike doslovno čekaju iza ugla. Nemaš više vremena za natezanja. Poštovanjem prema sebi i drugima gradimo dugoročnije poslovne perspektive.
Kad naiđu teški dani, pročitaj ovo ponovno. Sloboda je najveća privilegija modernog čovjeka, a ti se u pravilu jutrom budiš bez sata – ovom uvidu vjerujem da nije potrebno daljnje obrazloženje.
Ovo nikako nije poziv da se ljudi olako upuštaju u poduzetničke vode – svi znamo da nikada nisu bile lake i doista nisu za svakoga. Meni su bile davna želja koja je polako tinjala i sazrijevala dok nije postigla punu snagu. Kako jako volim brodove i more – jedan od okidača bila mi je izreka – brodovi su najsigurniji u mirnoj luci, ali nisu zato stvoreni. Htjela sam promjenu u životu i osjećala da mogu i umijem više od poslova koje sam do tada obavljala.
Za velike životne i poslovne iskorake, čovjeku prije svega treba priroda i mir. Možda za početak svatko može odvojiti jedan vikend koji će posvetiti sebi i polagano upiti sve što sam gore nabrojala. Kako je pomoglo meni, tako može i svakome od vas. Benefiti sna i pravog odmora u energetski dobro izbalansiranom ambijentu uređenom u skladu s prirodom mogu biti prvi korak kojeg ćete napraviti.
Zato diši dublje, živi sporije – otkrij mjesto gdje priroda susreće udobnost. Apartman Lika možda čeka upravo tvoj dolazak. Javite se, nisam daleko. Navratite da skupa domaćom rakijicom nazdravimo životu.
Foto: Renata Sedlar, Videomix
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
