Kako pametno trošiti: Uz ovu besplatnu aplikaciju uštedite i do 200 eura mjesečno u kupovini
Moj dobar prijatelj živi u SAD-u već više od 25 godina. Čovjek je inače iznimno inteligentan (profesor nuklearne fizike) i zanimljivo mi je bilo kad je rekao da je tržište potrošačkih prava u Americi regulirano na način da sve što nije izričito zabranjeno je zapravo dopušteno dok praksa ne pokaže da se netko debelo okoristio i prevario masu ljudi. Onda bude neki medijski sudski slučaj, neko završi u zatvoru, regulacija se malo doradi na temelju toga i život ide dalje. Dok netko opet ne smisli način za legalnu prevaru.
U Europi je to ipak malo drukčije i kod nas je zapravo često ono što nije izričito dopušteno osnova da se može smatrati da je zabranjeno u velikom broju slučajeva. To uvelike komplicira poslovanje tvrtkama, ali za potrošačka prava je to ipak bolje.
Bez obzira na to, osobno mi se čini da je „lov u mutnom“ u smislu politike „ako prođe, prođe“ od strane trgovaca i pružatelja brojnih usluga, nešto što je danas kod nas daleko rasprostranjenije nego što je to bio slučaj prije primjerice desetak godina. Pa se ne mogu oteti dojmu da vremenom postajemo sve više amerikanizirani i po tom pitanju. Navest ću nekoliko primjera za to.
Omiljeni su mi primjer telekomi čiji je poslovni model zapravo često utemeljen na tome da ne razumijete koju uslugu po kojoj cijeni uzimate te da nakon što shvatite da ste manje ili malo više prevareni, više Vam se neće dati buniti. Imao sam tu raznih osobnih iskustava u posljednjih par godina, od neosnovanog izdavanja računa na priključke koji ne postoje i prodaje tog duga EOS Matrixu (što je prestalo tek kad sam podigao kaznenu prijavu za falsificiranje mog potpisa), do velikog kašnjenja u dogovorenim uslugama, isporuke krivih usluga, nekvalitetne usluge koja su daleko ispod dogovorenog, slanja krivih iznosa računa koji nisu u skladu s ugovorenim i mogao bih nastaviti u nedogled.
Korekcija svega je zahtijevala puno vremena i živaca s moje strane, koje sam ja ipak uložio jer ne puštam da takve stvari prođu i znam kako se postaviti da zaštitim svoja prava. Pri tome mi je u glavi uvijek bila prisutna misao da im to sigurno prolazi kod neke bakice koja ne zna kako se nositi s takvim situacijama te da takvih zasigurno ima mnogo.
Neki dan sam isto tako dobio obavijest od osiguranja da povisuju cijenu za +40 % s vrlo nejasnim uputstvima kako mogu raskinuti osiguranje da se ne bi automatski nastavilo po toj novoj cijeni. A i u maloprodaji sam također doživio dosta slučajeva da se na blagajni ne otkuca cijena koja piše na polici ili na dodatnom izlaganju. I da ne provjerim detaljno račun nakon kupovine – to bi mi sigurno promaklo. Pa sam u zadnje vrijeme jednostavno zbog niza svih tih primjera „uključio sve senzore“ praktički kod svake interakcije ili kupovanja nekog proizvoda ili usluge, jer me je praksa u zadnjih par godina naučila da ako sam opušten i ne provjeravam – da se često desi da na koncu platim više nego što bi trebao (tj. da budem prevaren).
A uz rast cijena od 2020-e godine, razlike između nekog povoljnog deala i onog koji to nije su postale veće nego ikada. To se odnosi na praktički svaki aspekt potrošnje, od toga da kod putovanja možete naći prijevoz ili smještaj slične kvalitete po višestruko nižoj cijeni ako se malo potrudite, do segmenta maloprodaje u kojem trošimo uz stanovanje najveće postotke kućnih budžeta (ugrubo trećinu u prosjeku).
Moram priznati da mi je to bio jedan od glavnih motiva za pokretanje aplikacije 360 PROMO, jer kad imate sve akcijske ponude na jednom mjestu za jednostavnu pretragu i poredbu, onda uštede mogu biti vrlo značajne. Procijenili smo da to može biti oko 200 eura mjesečno pri kupnji na akcijskim ponudama, a istraživanje koje smo proveli na 10 heavy korisnika aplikacije (predstavnika prosječne HR obitelji u 4 najveća hrvatska grada) je to i potvrdilo. Na robu široke potrošnje su u rujnu putem akcijskih kupovina u prosječno dvije trgovine tjedno uštedili 180 EUR, a ukupno 220 EUR uz prosječan akcijski popust od 30 % na oko 30-ak proizvoda u tjednoj košarici.
E sad dolazimo do toga da se ljudima puno toga danas ne da. Ne da im se svađati s telekomima kad im krivo zaračunaju uslugu. Ne dam im se čitati smallprint obavijesti osiguranja ili banke te potom žaliti i objašnjavati s njima te u konačnici i prebaciti se na povoljniju alternativu uz dosta mailova i poziva što to za sobom može povlačiti.
Ne da im se unaprijed sastaviti shopping listu i provjeriti akcijske ponude (čak i ako imaju na raspolaganju alat poput aplikacije 360 PROMO koja to omogućuje prilično jednostavno). I ne da im se otići u dva dućana umjesto u jedan kad obavljaju tjednu kupovinu, bez obzira što im to može donijeti dodatnu uštedu od 30-ak eura. I pri tome će imati izgovore da potroše masu benzina za 2 kilometra dodatne vožnje, da se na akcijama prodaje samo falš roba i slične stvari koje objektivno nemaju veze s realnosti.
Sve što na to mogu reći jest da ako si to mogu priuštiti – good for them. Ali mislim da ih nema puno. Danas su i oni s natprosječnim primanjima prisiljeni razmišljati i vagati razne opcije i mogućnosti kad idu kupovati bilo što. Sve je manje ljudi koji si može, te na koncu i želi, dopustiti luksuz da ne gleda kako uštediti. I nije to samo pitanje nužde, egzistencije i raspoloživih sredstava već generalno stava prema novcu kojeg ti vjerojatno roditelji usade od malih nogu.
Sjećam se primjerice svoje pokojne mame koja se uvijek na tržnici cjenkala do iznemoglosti za sitne iznose te nikad nije bacala kruh već ga je sušila i potom davala obiteljskom prijatelju koji je imao kokoši. Ali osim odgoja, takav stav je i stvar discipline i vježbe, kao i u svemu uostalom.
Mislim da je biti koncentriran i evaluirati raspoložive alternative kod bilo kakve ljudske odluke i aktivnosti, zapravo pitanje temeljne ljudske prirode te ako ćemo na koncu i egzistencije. I da smo svi svakim danom prisiljeni biti sve informiraniji, educiraniji i proaktivniji potrošači da bi uspjeli zadržati i unaprijediti svoj životni standard. Kako sam nedavno saznao od gospođe Ane Knežević iz Hrvatske Udruge za Zaštitu Potrošača, Hrvatska je po informiranosti potrošača najgora zemlja u EU već duži niz godina. Pa se, eto, nadam da će aplikacija 360 PROMO, koju sam pokrenuo i osmislio upravo zato da olakšam informiranje i snalaženje potrošačima u moru akcijskih ponuda dati svoj mali doprinos u tome da se situacija po tom pitanju ipak nešto pokrene i poboljša u budućnosti.
Na temelju činjenica da ju je preuzelo već 200.000 korisnika je jasno da je tako nešto definitivno trebalo napraviti. Ali dalje je na ljudima da sami odluče koliko žele biti proaktivni kod planiranja svojih budućih kupovina te korištenju svih raspoloživih alata da na najbolji mogući način upravljaju svojim kućnim budžetima. Te koliko žele imati stalno „otvorene oči“, te imati mentalitet borca za što bolju vrijednost za svoj potrošeni novac.
Naša aplikacija za pametnu kupovinu koja im može pomoći u tome je inače potpuno besplatna i nudi jednostavnu pretragu promo ponuda i akcija trgovina i shopping centara. Sadrži više od 170 promo kataloga, preko 5.000 akcija od devet vodećih trgovaca u zemlji i preko 1.000 aktualnih ponuda shopping centara i specijaliziranih trgovina.
U nju se mogu pohraniti i loyalty kartice trgovaca, a nudi i vrlo jednostavnu i praktičnu mogućnost pretrage trgovina koje rade nedjeljom i praznikom u neposrednoj okolini. Na temelju iskustava korisnika, napravili smo „Vodič za uštede u maloprodaji“, u kojem dajemo savjete kako se putem aplikacije 360 PROMO uz 10-ak min tjedne pripreme najlakše može uštediti na akcijskim kupovinama. Taj se vodič može besplatno preuzeti na našim web stranicama.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
