Jedna plaća više nije dovoljna: zašto sve više zaposlenih gradi drugi izvor prihoda
Godinama smo financijsku sigurnost vezali uz jednu prilično jednostavnu formulu: dobar posao, redovita plaća i nešto ušteđevine sa strane. Ta formula i dalje ima smisla, ali više nije dovoljna za sve situacije. Promjene na tržištu rada, rast troškova života i sve veća neizvjesnost pokazali su koliko je rizično kada cijela naša financijska stabilnost ovisi o samo jednom izvoru prihoda.
Kad nekoga pitam što bi napravio da sutra ostane bez posla, većina ljudi odgovori isto: pronašao bih drugi posao.
To je sasvim razuman odgovor. Ali postoji važnije pitanje koje dolazi odmah nakon toga.
Koliko bi vam trebalo da pronađete taj posao? Tjedan dana, mjesec, tri mjeseca ili možda godinu?
Upravo se tu priča o financijskoj sigurnosti počinje mijenjati. Jer nije isto imati posao i biti financijski otporan.
Zaposlenje je za većinu ljudi temelj financijske sigurnosti. Od plaće financiramo stanovanje, režije, hranu, kredite, putovanja, djecu i gotovo sve što čini svakodnevni život.
Zato je potpuno prirodno da se na nju oslanjamo.
Problem nastaje kada se oslanjamo isključivo na nju. Ako sav naš prihod dolazi od jednog poslodavca, promjena na tom radnom mjestu može vrlo brzo postati i osobni financijski problem.
U investiranju bismo to nazvali koncentracijom rizika. U svakodnevnom životu stvar je puno jednostavnija: jedan izvor prihoda znači i jednu potencijalno veliku ranjivost.
Ne mislim da bi svi nakon osam sati rada trebali odraditi još četiri sata negdje drugdje. To nije nužno financijska sigurnost. Ponekad je samo više rada.
Drugi izvor prihoda može izgledati potpuno drukčije.
To može biti nekoliko klijenata, povremeni projekt, podučavanje, konzultantska usluga, radionica ili digitalni proizvod. Može biti nešto što proizlazi iz znanja koje već godinama koristimo na svom poslu.
Upravo je tu, po mom mišljenju, najveći neiskorišteni potencijal.
Nakon pet, deset ili petnaest godina rada naučimo rješavati probleme koji su nama postali potpuno uobičajeni.
S vremenom zaboravimo da postoje ljudi kojima ti isti problemi nisu jednostavni.
Netko tko godinama radi u prodaji možda može pomoći manjoj tvrtki organizirati prodajni proces. Osoba koja deset godina radi u turizmu može novom iznajmljivaču pomoći izbjeći početničke pogreške. Netko iz financija može pomoći malom poduzetniku bolje razumjeti brojke, a osoba koja izvrsno poznaje određeni alat može svoje znanje pretvoriti u edukaciju.
Znanje koje danas koristimo za jednog poslodavca ne mora nužno vrijediti samo tom poslodavcu. Ključno je prepoznati problem koji njime možemo riješiti i kome je to rješenje dovoljno vrijedno da ga plati.
Kada ljudi počnu razmišljati o dodatnoj zaradi, često odmah krenu tražiti nešto novo.
Društvene mreže, web trgovina, umjetna inteligencija, freelancing, digitalni proizvodi, novi poslovni modeli. Mogućnosti je toliko da je lako završiti u beskonačnom istraživanju, a ništa zapravo ne pokrenuti.
Možda je bolje krenuti od jednostavnijeg pitanja:
Koji problem već danas znam riješiti?
Tržište, na kraju, ne plaća samu ideju. Plaća rješenje problema.
Kad govorim o drugom izvoru prihoda, ne mislim da bi netko odmah morao stvarati dodatnih 2.000 eura mjesečno.
Prvi cilj može biti 100, 300 ili 500 eura.
Tih prvih nekoliko stotina eura važnije je nego što se na prvi pogled čini. To je dokaz da možemo ostvariti prihod izvan svog primarnog zaposlenja.
Usput učimo pronaći klijenta, predstaviti svoju uslugu, dogovoriti cijenu, naplatiti posao i isporučiti vrijednost.
Takvo iskustvo mijenja način na koji gledamo vlastitu karijeru. Više ne razmišljamo samo o tome tko bi nas mogao zaposliti, nego i o tome kakvu vrijednost sami možemo ponuditi tržištu.
Često se govori kao da pokretanje nečega vlastitog automatski znači dati otkaz.
Ja bih napravio upravo suprotno.
Ako već imate redovitu plaću, ona vam daje prostor za eksperimentiranje bez pritiska da novi projekt odmah mora plaćati račune.
Možete testirati uslugu, pronaći prvog klijenta, vidjeti postoji li stvarna potražnja i procijeniti želite li uopće nastaviti.
Ako ideja ne uspije, vaš osnovni prihod i dalje postoji. Ako uspije, dobili ste konkretnu informaciju na temelju koje možete odlučivati što dalje.
To je puno racionalniji način donošenja velikih karijernih odluka nego oslanjanje isključivo na osjećaj.
Ne trebamo svi postati poduzetnici, imati pet izvora prihoda i raditi svaku slobodnu minutu.
Financijska sigurnost nema puno smisla ako je gradimo tako da istodobno izgubimo svo slobodno vrijeme.
Ali vrijedi si postaviti jedno pitanje:
Ako bi sutra nestala vaša plaća, što biste osim životopisa mogli ponuditi tržištu?
Ako imate dobar odgovor, već ste napravili važan korak prema većoj financijskoj otpornosti.
Ako ga još nemate, možda nije potrebno osmisliti potpuno novi posao. Dovoljno je početi prepoznavati ono što već znate i razmišljati kako to znanje može postati još jedna mogućnost.
Jer cilj nije imati još jedan posao.
Cilj je imati još jednu opciju.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
