Bila je jedina žena u prostoriji. Kasnije je promijenila i način na koji se u toj prostoriji donosilo odluke
Kad se govori o ženama koje su ostavile trag u svijetu ekonomije, Janet Yellen teško je zaobići. Ne zato što je gradila javni imidž na velikim izjavama, nego zato što je godinama radila unutar sustava koji nije bio osobito otvoren prema ženama, a još manje prema onima koje su bile spremne propitivati ustaljeni način razmišljanja.
Njezina karijera zato nije zanimljiva samo kao niz visokih funkcija. Zanimljiva je i kao priča o tome što znači ostati dosljedan vlastitom pogledu na svijet, čak i kada to nije najjednostavniji put.
Janet Yellen doktorirala je ekonomiju na Yaleu 1971. godine kao jedina žena u svojoj generaciji.
Taj podatak danas se često navodi kao simboličan početak njezina puta, ali on govori i nešto šire o vremenu u kojem je ulazila u profesiju. Ekonomski i akademski vrh tada je i dalje bio izrazito zatvoren krug, a ženama je pristup bio ograničen ne samo formalno nego i kulturološki.
Ulazak u takav prostor bio je jedan izazov. Napredovanje je bio drugi.
Unatoč kvalitetnom radu, Yellen nije dobila trajno profesorsko mjesto na Harvardu. U karijerama mnogih žena upravo su takvi trenuci bili točka na kojoj su morale birati između prilagodbe, povlačenja ili nastavka rada bez garancije da će sustav to prepoznati.
Ona je nastavila.
To je vjerojatno i najvažniji element njezina profesionalnog identiteta. Janet Yellen nije pripadala školi ekonomskog razmišljanja koja se zadovoljava elegantnim modelom ako on ne objašnjava stvarni život.
Tijekom karijere često je upozoravala na to da ekonomske odluke nisu neutralne i da njihovi učinci ne završavaju u tablicama. Nezaposlenost, primjerice, za nju nije bila samo statistički pokazatelj, nego nešto što izravno utječe na sigurnost obitelji, samopouzdanje ljudi i osjećaj stabilnosti u svakodnevici.
Upravo je ta ljudska dimenzija bila stalna nit njezina rada.
U svijetu u kojem se ekonomska politika često prikazuje kao hladna i tehnička domena, Yellen je uporno vraćala fokus na posljedice koje odluke imaju za stvarne ljude.
To ju je ujedno činilo i pomalo neuobičajenom figurom unutar institucija.
U američkoj središnjoj banci i šire, Janet Yellen nije se držala rigidnog pristupa prema kojem je dovoljno slijediti unaprijed zadane ekonomske dogme. Primjerice, sredinom devedesetih zalagala se za stav da mala i kontrolirana inflacija može imati svoju ulogu u očuvanju gospodarske stabilnosti.
Takvi stavovi možda danas zvuče manje dramatično nego tada, ali u institucionalnom okruženju svako odstupanje od ustaljenog okvira nosi određeni rizik. Osobito kada dolazi od osobe koja ionako ne pripada tipičnom profilu moći.
Yellen se nije nametala glasnoćom. Njezina snaga bila je u argumentu, kontinuitetu i ozbiljnosti.
Kasnije je postala predsjednica Federalnih rezervi, a zatim i ministrica financija SAD-a. Time je postala prva osoba koja je vodila Federalne rezerve, Ministarstvo financija i Vijeće ekonomskih savjetnika Bijele kuće.
To je važan institucionalni presedan, ali možda nije i najzanimljiviji dio njezine priče.
Mnogo je zanimljivije to što je kroz sve te funkcije zadržala relativno dosljedan pogled na ekonomiju. Nije je promatrala samo kao prostor stabilizacije tržišta, nego i kao okvir u kojem se odlučuje o radu, sigurnosti, prihodima i budućnosti milijuna ljudi.
Drugim riječima, nije samo sudjelovala u vođenju ekonomske politike. Utjecala je i na to što se uopće smatra važnim kada se ta politika oblikuje.
Priča Janet Yellen ne mora se čitati samo kao biografija žene koja je došla do vrha. Može se čitati i kao podsjetnik da promjene unutar velikih sustava ponekad ne dolaze od onih koji stoje izvan njih, nego od ljudi koji iznutra odbijaju prihvatiti da su pravila nepromjenjiva.
Za mnoge žene to je i dalje vrlo poznat osjećaj. Biti prisutna u prostoru u kojem nisi većinski glas. Raditi više da bi te se shvatilo jednako ozbiljno. Birati riječi pažljivije. Dokazivati se dulje. I pritom pokušavati ne izgubiti vlastiti pogled na ono što je doista važno.
Janet Yellen nije promijenila svijet jednim potezom. Nije to ni pokušavala.
Ali je kroz desetljeća rada pokazala da se i unutar formalnih, sporih i često zatvorenih institucija može otvoriti prostor za drugačije prioritete.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
