Izv. prof. dr. sc. Dajana Barbić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta već je godinama jedna od najprepoznatljivijih stručnjakinja za osobne financije u Hrvatskoj. Osim akademskog rada, poznata je po brojnim edukativnim inicijativama, suradnji s institucijama i poduzetnicima, kao i snažnoj podršci financijskom osnaživanju žena. Koautorica je dvaju udžbenika za srednje škole, dvaju sveučilišnih udžbenika iz područja osobnih financija i poreza, priručnika iz poreza i znanstvene knjige o financijskoj socijalizaciji djece.
Svoje znanje i iskustvo pretočila je u predavanja, medijske nastupe, javne kampanje i tri velike konferencije o financijskoj pismenosti. Iza svega stoji jasna motivacija – da novac postane saveznik svakome od nas. U ovom razgovoru otkriva kako gleda na novac, ulaganja i budućnost financijskog obrazovanja, ali i što je naučila iz vlastitog doktorata.
Foto: Izv. prof. dr. sc. Dajana Barbić
Na Ekonomskom fakultetu – Zagreb predajem kolegije Osobne financije, Javne financije, Lokalne financije i Porezni sustav Hrvatske. Uz nastavni i znanstveni rad, snažno sam angažirana na području financijske, mirovinske i porezne pismenosti – kroz projekte, konferencije, suradnje s institucijama, medijske nastupe i autorske publikacije. Posebno me veseli rad koji ima konkretan učinak na društvo i pomaže ljudima da bolje razumiju sustave koji izravno utječu na kvalitetu njihova života.
Ipak, ono što me najviše ispunjava je rad sa studentima. Njihova otvorenost prema novim znanjima, svježina u razmišljanju i spremnost da preispituju postojeće obrasce – sve to i mene stalno potiče da rastem, učim i rekla bih da me pomlađuje. S mnogima ostajem u kontaktu i nakon diplome, a pratiti njihov osobni i profesionalni razvoj jedno je od najvećih zadovoljstava koje moj posao donosi. Kada ih vidim kako rastu, sazrijevaju i razvijaju se u kompetentne, odgovorne i dobre ljude – to mi je najveće profesionalno ispunjenje.
Sve je krenulo spontano – iz želje da studentima, ali i široj javnosti, ponudimo konkretno, primjenjivo znanje iz područja osobnih financija. Na kolegij Osobne financije svake se godine prijavljuje iznimno velik broj studenata, što je bio jasan pokazatelj koliko je među mladima izražen interes za teme vezane uz novac, štednju, ulaganja i poreze. Paralelno s tim, kroz brojne stručne projekte usmjerene na financijsko osnaživanje različitih skupina građana, počela sam sve češće dobivati upite: “Kada će biti nova edukacija?”, “Što sljedeće pripremate?”.
Tako se rodila ideja o stvaranju sustavne, inkluzivne i kvalitetne edukativne platforme koja će kroz razne obrazovne, ali i zabavne aktivnosti obuhvatiti sve skupine stanovnika – od mladih i studenata do zaposlenih, poduzetnika i umirovljenika. Kroz godine, Tjedan financijske pismenosti prerastao je u prepoznatljiv projekt koji okuplja sve dionike – studente, profesore, financijske institucije, poduzetnike, kreatore politika i predstavnike javnog sektora.
U okviru Tjedna financijske pismenosti organiziramo Regionalnu konferenciju financijske pismenosti, Financial Literacy Talk, Festival, Akademiju za mlade i odrasle, Financijsku igraonicu za najmlađe i snimamo podcaste. Ove godine dodatno smo izdali i priručnik financijske pismenosti za građane “Novac govori” koji se može besplatno preuzeti na našoj web stranici.
Svaki Tjedan ima svoj fokus i snažnu poruku: od stambene politike mladih, preko financijskog osnaživanja žena, kreativnih industrija, sve do međugeneracijske solidarnosti i digitalne pismenosti. Posebno me raduje što su upravo ti susreti postali mjesta gdje se rađaju nove ideje, kvalitetne suradnje i konkretna rješenja.
Naš moto “Learn. Empower. Prosper.” najbolje opisuje ono što želimo postići – pružiti ljudima znanje koje ih osnažuje i pomaže im da donose bolje financijske odluke, kako za sebe, tako i za svoju zajednicu, te im omogućuje dugoročan napredak i prosperitet. S ponosom mogu reći da sam sudjelovala na brojnim konferencijama, ali atmosfera koju stvara ovaj događaj zaista je posebna – spoj vrhunskih predavača, aktualnih tema i prilike za konkretne razgovore o stvarnim izazovima i rješenjima.
Zadnjih nekoliko godina ostvarili smo značajan napredak. Prema podacima, razina financijske pismenosti u Hrvatskoj u posljednjih sedam godina porasla je za gotovo sedam postotnih bodova, što je vrlo pozitivan trend. Ono što smatram posebno vrijednim je napredak u kontekstu rodne ravnopravnosti – prema posljednjem mjerenju OECD-a iz 2023. godine, žene u Hrvatskoj danas imaju jednaku razinu financijske pismenosti kao i muškarci, što ranije nije bio slučaj. Hrvatska je pritom jedna od samo pet zemalja (od ukupno 90 analiziranih) u kojima žene ili nadmašuju muškarce u financijskoj pismenosti ili su im ravnopravne. To je izniman rezultat na koji možemo biti ponosni.
Međutim, unatoč poboljšanjima u znanju, razina financijske pismenosti kod velikog dijela građana i dalje nije dovoljna za donošenje kvalitetnih, informiranih odluka. Najviše griješimo u osnovama – mnogi ne znaju koliki su im mjesečni troškovi, ne planiraju budžet, zanemaruju važnost štednje te često ulaze u dugove bez dugoročnog promišljanja. Kada je riječ o porezima, veliki broj građana ne zna koje olakšice može koristiti, kako izgleda struktura njihove bruto i neto plaće ili koje obveze proizlaze iz samostalnog rada.
No, možda još veći izazov od samog znanja jest njegovo pretvaranje u stvarno financijsko ponašanje. Drugim riječima – znati nešto ne znači automatski i primijeniti to u praksi. Financijsko ponašanje, kao i svaka druga vrsta ponašanja, pod snažnim je utjecajem različitih psiholoških i socioloških čimbenika – poput odgoja, navika, samopouzdanja, okoline, straha ili pritiska. Upravo zbog toga ljudi često donose ekonomski suboptimalne odluke, čak i kada imaju znanje koje bi im omogućilo bolje rješenje.
Zato financijska edukacija ne smije biti usmjerena isključivo na prijenos informacija – ona mora uključivati razvoj svijesti, promjenu stavova, izgradnju navika i osnaživanje pojedinca. Jer tek kad spojimo znanje i ponašanje – imamo pravu financijsku pismenost.
Naš porezni sustav ima dobre temelje, ali je kompleksan i dosta dinamičan. Jedan od najvećih izazova za prosječnog poreznog obveznika je učestalo mijenjanje poreznih zakona. Građani teško prate sve izmjene, što otežava usklađenost s važećim propisima i povećava rizik od nenamjernih pogrešaka. Takva dinamika ne pridonosi osjećaju sigurnosti – ni u poslovanju, ni u osobnim financijama, jer često ne znamo što nas čeka u sljedećoj godini i moramo iznova revidirati svoje financijske planove.
S druge strane, valja istaknuti da su promjene, iako neugodne, i iz perspektive stabilnosti nepoželjne, često nužne za poboljšanje cjelokupnog sustava. Tako je tijekom posljednjih nekoliko godina kroz promjene zakona napravljen pomak prema poreznom rasterećenju građana. Primjerice u okviru poreza na dohodak, povećan je osnovni osobni odbitak, proširen je osobni odbitak za uzdržavane članove i osobe s invaliditetom, podignut je prag za primjenu više stope poreza na dohodak, a povećani su i iznosi određenih neoporezivih primitaka. Sve su to pozitivni koraci koji mogu doprinijeti većoj financijskoj sigurnosti građana.
Iz perspektive poduzetnika i investitora postoje brojni izazovi – od pretjerane birokracije, propisa i administrativnih procedura do parafiskalnih nameta koji često guše poduzetničku inicijativu. Međutim, i ovdje se stvari pomiču na bolje. Digitalizacija poreznog sustava i projekt Fiskalizacija 2.0, donijela je niz olakšanja za poduzetnike: uvođenje eRačuna za sve poduzetnike, proširenje fiskalizacije na sve oblike plaćanja, dostupnost besplatne aplikacije za izdavanje računa, te ukidanje brojnih obrazaca i evidencija koji su do sada opterećivali poslovanje. Sve su to pozitivni koraci prema modernijem i pristupačnijem poreznom sustavu.
E sad, kada govorimo o Hrvatskoj kao poreznoj oazi, važno je razlikovati sljedeće – ako pod “porezna oaza” mislimo na zemlje bez poreza poput Bahama ili Kajmanskog otočja, onda Hrvatska zasigurno nije porezna oaza, niti će u skorijoj budućnosti to postati. Međutim, ako govorimo o porezno atraktivnim aspektima poreznog sustava unutar EU konteksta, onda Hrvatska uistinu ima određene prednosti poput relativno niskog oporezivanja kapitalne dobiti i imovine, kao i široke mreže ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Važno je spomenuti i da se Hrvatska nalazi među zemljama s najnižim zakonski propisanim najvišim stopama poreza na dobit u Europskoj uniji. To čini naš sustav konkurentnim u tom aspektu. Tu je i pitanje oporezivanja nekretnina gdje je Hrvatska zbog niskih poreznih stopa postala atraktivna destinacija za ulaganje u nekretnine, kako domaćim tako i stranim investitorima te se često prije uvođenja poreza na nekretnine, spominjala kao svojevrsna “porezna oaza za nekretnine”.
Zaključno, rekla bih da Hrvatska nije porezna oaza u klasičnom smislu, ali u određenim segmentima može se smatrati porezno konkurentnom. Kako bismo taj potencijal u potpunosti iskoristili, potrebno je dodatno pojednostaviti sustav, smanjiti razinu birokracije, osigurati veću stabilnost i neprestano poticati transparentnost.
U vrijeme recesije najranjiviji su oni koji nemaju ušteđevinu ili neki oblik “sigurnosne mreže” i koji ovise o jednom izvoru prihoda. Priprema podrazumijeva racionalizaciju troškova, smanjenje zaduženosti, i povećanje štednje. Svaka osoba koja želi ostvariti financijsku stabilnost mora imati svoje tri “financijske košare” – košaru sigurnosti, mirovinsku košaru i košaru snova. Košara financijske sigurnosti tu je posebno važna jer predstavlja naš vlastiti financijski “air-bag”. To je naša sigurnosna mreža, zaštita u slučaju gubitka posla, smanjenja prihoda ili neočekivanih troškova.
U toj “košari” treba se nalaziti: štednja za crne dane, odnosno iznos koji pokriva barem 3 do 6 mjeseci osnovnih životnih troškova – primjerice, ako su mjesečni troškovi 700 eura, preporuka je imati između 2.100 i 4.200 eura, a idealno i više; dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje, koje nas štiti u slučaju zdravstvenih izazova; životno osiguranje, osobito za obitelji s djecom ili samohrane roditelje; osiguranje od radne nesposobnosti i invaliditeta, koje može biti ključno ako se dogodi situacija u kojoj više ne možemo raditi te oporuka, koja donosi jasnoću i sigurnost našim najbližima.
U kontekstu recesije, najvažnija je štednja za crne dane. Važno je razumjeti da štednja za crne dane nije luksuz, već osnovni alat osobne otpornosti. To je ono što nas štiti kad stvari krenu u neželjenom smjeru – ne samo financijski, nego i emocionalno. Jer kada znamo da imamo ušteđevinu, lakše ostajemo pribrani, racionalni i donosimo bolje odluke, čak i u kriznim vremenima.
Počnite što ranije. Naučite planirati, postavite si ciljeve i pratite svoje navike. Novac je alat, a ne neprijatelj ili tabu tema. Njegujte pozitivne financijske navike – štednju, aktivno upravljanje rizikom i odgovornost. I ne čekajte “veliku plaću” da krenete – upravljanje novcem počinje s onim što imate sada.
Najbolji i najjednostavniji savjet koji sam čula je “Prvo štednja, pa troši što ostane”. To znači da čim primimo plaću, trebamo odvojiti dio za štednju ili ulaganja. Tako se neće dogoditi da neplanirano potrošimo dio novca koji smo namijenili za štednju. Jesam li ga poslušala? Iskreno ne odmah, ali kroz godine sam naučila koliko je to važno i danas to dosljedno primjenjujem.
Mijenjao se, naravno. Novac sam kao mlada najčešće doživljavala kao stres, jer ga je bilo premalo za svoje moje želje. U mladosti sam bila sklonija impulzivnosti, voljela sam neplanski potrošiti i često sam te neplanirane kupovine financirala revolving kreditnom karticom ili pretjeranom kupovinom na rate, što se više puta pokazalo kao kao loša odluka. Od tuda je i krenula ideja da se u doktorskoj disertaciji bavim pitanjem odnosa financijske pismenosti i uspješnosti u upravljanju osobnim financijama.
Zanimalo me zašto osobe koje imaju financijsko znanje i dalje donose suboptimalne financijske odluke i ponašaju se protivno svemu što znaju, pa sam tokom godina istraživanja i pisanja o ovoj tematici puno toga naučila i primijenila u svom životu. Danas sam puno više usmjerena na dugoročnu stabilnost, a u potrošnji sam primarno fokusirana na kvalitetu, ne na kvantitetu. Novac danas doživljavam kao alat slobode, ali i odgovornosti.
Diversifikacija je ključ dobrog ulaganja pa sam se tokom godina okušala u raznim više i manje rizičnim investicijama, kao i u poduzetničkim pothvatima i iz svakog sam naučila nešto novo. Posljednjih godina jedan dio novca uložila sam i u umjetnine. Osim što mogu oplemeniti prostor i odražavati osobni stil, umjetnine, osobito djela etabliranih ili perspektivnih autora, mogu dugoročno značajno povećati svoju tržišnu vrijednost.
Također, tržište umjetnina karakterizira stabilniji rast, osobito u kriznim razdobljima. Uz to, okušala sam se i ulaganju u kriptovalute, kao i u klasičnim oblicima štednje i ulaganja poput životnog osiguranja, depozita u banci i dobrovoljne mirovinske štednje.
Financijsko obrazovanje mora postati sastavni dio formalnog obrazovnog sustava, od osnovne škole pa nadalje. Djeca trebaju razumjeti vrijednost novca, razliku između potreba i želja, važnost štednje, planiranja i odgovorne potrošnje. Financijsku pismenost vidim jednako važnom kao tjelesnu i zdravstvenu kulturu – kao što je tjelesni važan za naše fizičko zdravlje, tako je financijska pismenost ključna za našu financijsko, ali i psihičko zdravlje. Dugotrajna financijska nesigurnost jedan je od najčešćih izvora stresa, a znanje o novcu daje osjećaj kontrole i smirenosti.
Vjerujem da je važno da djeca usvajaju pozitivan i odgovoran stav prema novcu od najranije dobi, posebice ako dolaze iz financijski nesigurnih ili nestabilnih obitelji. U takvim slučajevima škola može igrati ključnu ulogu u pružanju drugačijeg uzora i uvida u zdrave financijske navike. Jer dok smo mali, promjena stavova i ponašanja puno je lakša i prirodnija nego kasnije, kada već imamo čvrsto formirane obrasce koji nas često vode u iste, ponavljajuće pogreške.
Moji studenti uče konkretne, životno primjenjive stvari – kako donijeti financijsku odluku, razumjeti rizik, upravljati porezima, štedjeti, ulagati i razmišljati dugoročno. No, jednako ih učim i da razumiju vlastite psihološke obrasce ponašanja, jer znanje bez razumijevanja zašto nešto radimo ili ne radimo jednostavno nije dovoljno. Prava financijska pismenost počinje u trenutku kada teoriju pretočimo u stvarne, odgovorne odluke.
U mom doktorskom radu pokazalo se upravo ono što sam opažala i u praksi, a to je da psihološki čimbenici imaju znatno veći utjecaj na financijsko ponašanje nego samo znanje. Najvažniji od njih bio je lokus kontrole – koncept koji opisuje vjeruje li osoba da može utjecati na vlastite ishode (unutarnji lokus), ili smatra da ovisi o vanjskim faktorima poput sreće ili drugih osoba (vanjski lokus). Ljudi s unutarnjim lokusom kontrole odgovornije upravljaju novcem, planiraju, uče i dugoročno imaju bolje rezultate. To pokazuje koliko je važno ne samo učiti što raditi – nego i zašto to radimo (ili ne radimo).
Točno, najnovija istraživanja, uključujući i spomenuto istraživanje OECD-a iz 2023., pokazuju da su muškarci i žene u Hrvatskoj u prosjeku jednako financijski pismeni, što je izniman rezultat. No, i dalje postoji jasna razlika u uvjerenjima i ponašanjima kada je riječ o novcu.
Zanimljivo je da žene često podcjenjuju svoje financijsko znanje. Istraživanja pokazuju da, čak i kada imaju znanje i vještine, žene češće nego muškarci odgovaraju s “ne znam” na pitanja o financijama, iako bi mogle dati točan odgovor. To jasno pokazuje da je samopouzdanje u financijskom odlučivanju jednako važno kao i samo znanje, ako ne i važnije.
Manjak samopouzdanja među ženama često proizlazi iz odgoja, društvenih očekivanja i uvriježenih stereotipa. Djevojčice se rjeđe potiče na preuzimanje rizika, a više na sigurnost i oprez, što kasnije u životu može rezultirati nesigurnošću u vlastite financijske ili profesionalne odluke. To se osobito vidi u poslovnom kontekstu – žene češće sumnjaju u vlastitu spremnost za više pozicije, rjeđe se javljaju za napredovanja i više su opterećene obiteljskim obavezama, zbog čega ponekad ne iskoriste prilike koje im se nude.
Na to sve utječu i širi društveni faktori – financijska socijalizacija od najranije dobi, kultura, medijske poruke i obrazovni sadržaji koji (ne)vidljivo perpetuiraju rodne uloge. Zanimljivo je da istraživanja pokazuju da muškarci već pri prvom zapošljavanju za istu poziciju češće pregovaraju za višu početnu plaću od žena – što dugoročno značajno utječe na njihovu financijsku poziciju, mirovinsku štednju i osjećaj sigurnosti.
Zato je važno da uz financijsku edukaciju radimo i na jačanju samopouzdanja, pregovaračkih vještina i financijskom osnaživanju žena. Edukacija nije dovoljna ako žene i dalje imaju manji osjećaj financijske autonomije i povjerenja u vlastite odluke. Moramo mijenjati narativ – žene imaju znanje, kapacitet i intuiciju, ali im trebamo dati prostor i podršku da to izraze, koriste i razvijaju.Financijsko osnaživanje žena nije samo pitanje ravnopravnosti, nego i ključ društvenog i ekonomskog napretka.
Vjerujte u sebe. Učite, čitajte, pitajte i preuzmite kontrolu nad vlastitim financijama. Ne dajte da vas terminologija ili okolina obeshrabri – financije nisu elitna znanost, one su naš svakodnevni život. Budite aktivne, samouvjerene, samosvjesne i znatiželjne i zapamtite da financijska neovisnost nije samo ideja, koncept, niti broj na vašem računu – ona je temelj osobne slobode i samopouzdanja.
Foto: Izv. prof. dr. sc. Dajana Barbić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
