Izabela Laura poduzetnica je, mentorica i organizatorica konferencije Radi pametnije, živi bolje, posvećene poboljšanju radne kulture i sprječavanju burnouta koja se održava 10. travnja u Proizvodnom parku Torpedo u Rijeci. S bogatim iskustvom u poslovnom svijetu i osobnim iskustvom burnouta, aktivno potiče promjene u načinu rada kroz edukacije, dijalog i konkretne strategije za bolje mentalno zdravlje.
Njena misija je osvijestiti ljude o važnosti ravnoteže između posla i života te ukazati na sustavne probleme koji pridonose iscrpljenosti u modernom radnom okruženju.
Foto: Izabela Laura
-
Ovo je druga konferencija Radi pametnije, živi bolje. Kako se razvila ideja za njezino pokretanje i što je cilj ovogodišnjeg izdanja?
Otkako znam za sebe, propitkujem načine na koje radimo, što ima, a što nema smisla. Razgovaram s ljudima o tome koliko zapravo efektivno rade na kojem poslu, interesira me što funkcionira, a što ne.
Tempo kojim danas živimo i radimo uzima previše, a premalo daje i to se osjeti na ljudima. Nešto se mora mijenjati, kako u našem pristupu radu i našoj osobnoj odgovornosti, isto tako i na razini organizacije odnosno sustava rada.
I to je razlika konferencije u Rijeci u odnosu na konferenciju u Zadru prošle godine, što se bavimo osobnom, ali i organizacijskom odgovornošću odnosno – radnom kulturom.
Cilj je ponuditi sudionicima konkretne korake koje oni sami mogu poduzeti da se ne dovedu u stanje burnouta, pred njih staviti stvarne priče ljudi koji su to prošli, a koje teško da će moći čuti negdje drugdje baš tako ogoljeno ispričane. Te priče su važne jer nam mogu pomoći osvijestiti jesmo li i mi na tom putu. Meni je burnout osvijestila knjiga Aljoše Bagole, recimo.
Isto tako, važan cilj nam je otvoriti dijalog o tome što ne funkcionira u radnoj kulturi i sustavu rada. Koje to stare obrasce rada prakticiramo samo jer smo ih naslijedili iz nekih prošlih vremena, a ne donose rezultate.
Jer, burnout nije samo stvar osobne odgovornosti, stvar je i sustava, stvar je radne kulture.
-
Zašto si odabrala burnout kao glavnu temu konferencije?
Burnout kao tema je došao prirodno i iskustveno. Doživjela sam ga na svojoj koži, i to poprilično gadan burnout koji me slomio na svim razinama. Tjelesno, emotivno, financijski.
S druge strane, kroz razgovor s drugim poduzetnicima i svojom mentoricom, Andrejom Rambrot Malenicom s kojom sam ideju razvijala, shvatila sam da gotovo nema poduzetnika koji nije na nekoj razini pregorio.
No ne morate biti poduzetnik da pregorite, obiteljske situacije i kućanske obveze također mogu dovesti do pregorijevanja. Opet se vraćam na one zahtjeve suvremenog života koji nisu u skladu s onim što naše tijelo i glava trebaju.
-
Smatraš li da je on danas ozbiljniji problem nego prije?
Problem je u tome što doživjeti burnout nije kao i slomiti ruku, gdje svi vide da vam je ruka u gipsu i da s njome ne možete podići čašu sa stola da biste se napili.
Zato mnogi i ne vjeruju u to da burnout postoji, misle da ste lijeni, samo malo umorni i da se trebate umiri hladnom vodom i nastaviti dalje. Kao konj kojega se tjera da vozi kočiju dok napokon ne posrne i ne sruši se nasred ceste, a onda je već jako kasno.
Neki ljudi su podložniji tome da pregore, dok su neki otporniji, iako nitko nije imun o čemu će govoriti Lea Murn, liječnica, specijalizantica psihijatrije i psihoterapeutkinja.
No činjenica je da većina nas nema resurse potrebne za nositi se s ovim ludim tempom u kojem danas živimo i radimo. Iscrpljeni smo, uplašeni, ne znamo postavljati granice ni sebi ni drugima.
Nitko nas nije naučio niti pripremio za svijet koji se toliko rapidno mijenja, pogotovo unazad nekoliko desetljeća.
Naš organizam je fantastičan stroj, ali nije napravljen da cijelo vrijeme bude u ON modu, spreman za trku i bijeg. I onda se čudimo što se taj stroj pokvari, a kao – ništa se odjednom nije veliko dogodilo.
Svima bih preporučila da poslušaju ova dva podcasta od naše prošlogodišnje predavačice, psihoterapeutkinje Irene Jurjević koja u Londonu studira i neuroznanost. U jednom tumači burnout, dok u drugom govori o tzv. freeze modu u kojem će se mnogi vjerujem prepoznati.
Smatram da je burnout danas veliki problem koji se ne prepoznaje na vrijeme, često ne shvaća ozbiljno, a samim time i ne tretira što može dovesti i do drugih, ozbiljnih posljedica na naše zdravlje.
-
Imaš li neke podatke ili trendove o burnoutu u Hrvatskoj i regiji?
U Hrvatskoj se trenutno provodi Burnout prevent, projekt Europske unije u kojem je i Hrvatska zemlja partnerica što dovoljno govori o tome koliko je burnout raširen problem kojem treba pristupiti iz više perspektiva. Ovaj program to će činiti kroz razmatranje poslovnog okruženja, slobodnog vremena i digitalnog stresa.
Što se tiče podataka iz regije, na stranicama HZJZ-a navode studiju belgijskog Sveučilišta Leuven iz 2018. prema kojoj su zemlje u kojima sagorijevanja ima najviše upravo u zemljama istočne Europe i zapadnog Balkana, među kojima je i Hrvatska s 12,2% ( Slovenija 20,6 %, Poljska 13,9 %, Italija 11,8 %).
Bitno je naglasiti da burnout ne košta „samo“ ljude njihovog zdravlja, odnosa i poslovnih postignuća, košta i tvrtke. Prema procijeni OECD-a, uzrokuje gubitak od 202 milijarde eura godišnje u srednjoj Europi, stoji na stranicama HZJZ-a.
Iskoristit ću priliku da kažem da u zadnje vrijeme primjećujem da sve više visokoobrazovanih ljudi koji se bave pretežito intelektualnim djelatnostima koje iziskuju velike mentalne napore, traže karijernu promjenu, uključujući i mene samu. Više ne želimo cijeli dan biti za računalom i lomiti se od razmišljanja i promišljanja, vrlo često za stvari koje ne možemo kasnije niti opipati.
Ono što želimo jest da se dio dana bavimo tim intelektualnim poslom, a drugi dio dana ili tjedna se želimo baviti nečim potpuno praktičnim i više fizičkim. Poljoprivredom, proizvodnjom hrane, radom s ljudima.
Pitam se je li upravo taj balans – ne poslovno privatnog, nego karijerno-poslovnog, dio budućnosti rada.
-
Koji su glavni uzroci burnouta, posebno u poslovnom okruženju?
Smatram da su stalna dostupnost (ne postavljanje granica) i ne uzimanje redovnog odmora (dnevno, tjedno, godišnje) jedni od značajnih faktora koji doprinose razvoju burnouta kod pojedinaca, pa tako i u poslovnom okruženju.
No više o tome reći će na konferenciji u Rijeci trenerica pozitivne psihologije i coach Ivana Štulić koja jako puno radi upravo sa zaposlenicima u velikim organizacijama te Adriana Deželić, stručnjakinja za ESG koji će nam objasniti kakva bi to održiva radna kultura zaista trebala biti, a ne samo na papiru.
-
Koju bi ključnu poruku voljela da sudionici ponesu s konferencije?
Dvije stvari:
Prvo, naše tijelo je nezamjenjivo i imamo ne samo pravo, već i odgovornost da se pobrinemo PRVO za sebe. Što god to značilo. To nije jednostavno sebi nekada i dozvoliti, a kamoli i ostvariti. Ali može se i mi želimo pružiti poticaj i smjernice za to.
Drugo, sustav u kojem trenutno radimo osmislili smo, MI, ljudi. Nije ga osmislilo neko više božansko biće. Nastavno na to, možemo ga i moramo mijenjati u skladu s time kako se mijenja vrijeme te potrebe i obveze čovjeka u 21. stoljeću. U suprotnom će nas taj sustav pojesti, kako nas već i jede.
-
Gdje zainteresirani mogu saznati više o konferenciji i kako se mogu prijaviti?
Više informacija o programu i predavačima mogu pronaći na web stranici konferencije.
Što se tiče kotizacije, svi pratitelji Moj novac portala mogu svoje ulaznice nabaviti 25% povoljnije uz kod MOJNOVAC putem sustava Entrio ili direktno na mail izabela@izabelalaura.eu (pogotovo ako vas dolazi više).
Foto: Izabela Laura