U prosjeku, u EU muškarci su na plaćenom poslu proveli gotovo šest sati više tjedno od žena: muškarci su izjavili da su radili nešto više od 42 sata tjedno, dok su žene radile blizu 37 sati. To se u velikoj mjeri objašnjava činjenicom da žene češće rade skraćeno radno vrijeme. U EU oko jedne trećine zaposlenih žena radi na pola radnog vremena; udio muškaraca je 8 %. Ove razlike u radu s nepunim radnim vremenom jedno su od glavnih objašnjenja – ali ne i jedino – za postojan rodni jaz u plaćama.
Vječita ironija: To ne znači da žene rade manje
Telefonsko istraživanje o radnim uvjetima u Europi (EWCTS), provedeno 2021., postavlja pitanje o satima provedenim na neplaćenom radu – poput kućanskih poslova, kuhanja ili brige za djecu ili rodbinu. Ovdje je slika obrnuta: žene su svaki tjedan u prosjeku provele 13 sati više od muškaraca na neplaćenom poslu. Dodajte sate provedene na plaćenom poslu i zapravo su žene te koje na kraju imaju dulji radni tjedan. Njihovih zajedničkih 70 sati u usporedbi sa 63 sata muškaraca. To je ukupno osam tjedana punog radnog vremena više u prosjeku za žene nego za muškarce svake godine. Osam. Cijeli. Tjedan.
Ono što je zanimljivo primijetiti je da postoje neki dokazi koji pokazuju da ako je plaćeni posao ravnomjernije raspodijeljen između muškaraca i žena, raspodjela tereta neplaćenih aktivnosti poput brige i kućanskih poslova također je uravnoteženija. Iako postoje mnoge razlike u plaćenom i neplaćenom radu među državama članicama – na primjer, razlika u ukupnom broju sati kretala se od 3 sata u Luksemburgu i Francuskoj do nešto manje od 20 sati u Hrvatskoj – zemlje s manjim rodnim razlikama u plaćenom radu također su imale manje razlike u neplaćeni rad, s jasnom iznimkom Hrvatske.
Foto: Rodne razlike u tjednim plaćenim, neplaćenim i ukupnim radnim satima, države članice EU (tjedni sati); Eurofund
Imati dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života ne znači da nema sukoba između poslovnog i privatnog života – a žene se suočavaju s tim sukobima češće od muškaraca. Kao prvo, teže im je isključiti se. Više žena nego muškaraca brine se o poslu uvijek ili često kada nisu na poslu (25 % žena u odnosu na 29 % muškaraca). Više se žena osjeća iscrpljeno, a 28 % njih izjavilo je da se osjećaju previše umorno nakon posla da bi obavljale kućanske poslove, u usporedbi s 21 % muškaraca. To je nedvojbeno povezano s većim teretom kućanskih poslova s kojima se žene suočavaju: 74 % žena obavljalo je svakodnevne kućanske poslove i kuhanje u 2021., u usporedbi s 42 % muškaraca.
Prilagodba posla i karijere potrebama obitelji često dovodi do odluke o radu s skraćenim radnim vremenom, osobito ako je dostupnost ili pristupačnost usluga skrbi za djecu ili bolesne, invalidne ili starije odrasle osobe problem. Ovo razmatranje može utjecati na izbore karijere od samog početka, pri čemu žene traže one sektore i zanimanja u kojima je posao s skraćenim radnim vremenom lakše dostupan, čime se učvršćuje rodno segregirano tržište rada. O tome svjedoči visok udio žena u javnom sektoru, gdje se češće nudi mogućnost rada na pola radnog vremena.
Što nas je dovelo do toga? Tradicija, perfekcionizam ili nešto treće?
Prema istraživanju Eurobarometra, 2017. godine 60 % Hrvata smatralo je da je primarna uloga žene briga o kućanstvu i obitelji u odnosu na prosjek EU koji je iznosio i dalje visokih 44 %.
No, ne možemo za sve kriviti tradiciju. Jeste li primijetili da je sindrom “ja to radim bolje/detaljnije/ukusnije” i dalje je više prisutan kod žena nego kod muškaraca? A kakva su vaša iskustva?
Foto: Unsplash