Hrvoje Prpić hrvatski je poduzetnik i investitor poznat po svojim uspjesima u tehnološkom i poslovnom svijetu. Jedan je od osnivača HGspota, tvrtke koja je postala jedan od najvećih maloprodajnih lanaca informatičke opreme u Hrvatskoj. Nakon izlaska iz HGspota, Prpić se posvetio investiranju i promicanju poduzetništva. Danas je predsjednik udruge Strujni krug.
Moj put je započeo prodajom računala, jednog jedinog, pa za koji dan još jednog i tako sve dok se dani nisu počeli pretvarati u sate, a sati u minute. Uživao sam u tom poslu punih 8 godina i tada je došlo vrijeme da me zamijeni profesionalni manager. Nakon 2 godine (ne)rada, odlučio sam u potpunosti prodati firmu i od tada sam financijski osiguran za čitav život.
Od toga dana do danas sam sudjelovao u raznim projektima, idejama, bio poslovni anđeo, vodio nekoliko svojih tvrtki i manje, više se bavio biznisom ili investiranjem. Zadnjih sedam godina se bavim jedrenjem, zadnjih pet godina udrugom Strujni krug, udrugom za promociju elektromobilnosti, a zadnje tri paralelno s time studiram međunarodne odnose. Dakle, kao što možemo vidjeti, biznis mi je dosadio, shvatio sam kako funkcionira i kako se novac može zaraditi i više mi se ne da igrati tu igricu. Kad se bavim biznisom imam osjećaj kao da sadim cvijeće u nekoj Facebook igri.
Teških trenutaka uglavnom nemam, a ako i dođu stisnem zube i prođem kroz njih. Jer uvijek nakon kiše dođe sunce, tako da samo malo treba pričekati i sve će biti ok.
Upornost je ključna osobina, ta energija koju izvlačite iz pete kada više ne možete jer posao ne trpi odustajanje. Samo oni koji su najuporniji mogu biti uspješni. Problem je što se u biznisu borite ne protiv neke nepoznate sile, već protiv konkurencije koju također čine ljudi, koji isto imaju snove, koji su isto dobri u onome što rade. Da biste pobijedili u toj bitci, teško je biti pametniji od njih pa vam ostaje jedino da budete uporniji od njih.
Jako sam puno lekcija naučio u životu, a teško bih izdvojio jednu. Svaka lekcija te čini pametnijim, ali bolje je učiti na tuđim lekcijama nego na svojim. To se naravno rijetko događa pa svi volimo sami ponekad biti glupi. Ali kad bih izdvojio jednu stvar gdje sam pogriješio je kad sam se vratio u HGspot pokušavajući popraviti jednu upropaštenu tvrtku misleći (zbog svog tada napuhanog ega) da sam dovoljno pametan da napravim nemoguće. Dobro mi je došla ta lekcija da postanem skromniji.
Koristim strategije tuđe pameti. Mislim da postoje uvijek pametniji ljudi od mene koji su specijalizirani za određene segmente investiranja i dobro se konzultiram s njima prije odluke. Opet, moram ponoviti da sam ja sada prvenstveno student i jedriličar, a ne biznismen. Doduše, još uvijek sam i ostat ću investitor, ali tu idem nekako protiv zdrave logike pa sam jako izložen u kriptu.
Nemam jednu osobu, ali imam puno ljudi koji su me naučili kroz život puno stvari. Mensur Jašarević me naučio jako puno o investiranju tuđeg novca, o financijama u cjelini, Zvonimir Pavlek, nekadašnji član uprave Podravke me naučio nevjerojatno puno o marketingu, Nathan Schor, moj mentor iz Amerike koji je dopunio moje znanje o marketingu, o emocijama koje odlučuju pri kupnji.
Zatim Ivan Stojanović od kojeg sam naučio jako puno o investiranju, Zdenko Grđan koji me naučio osnovama tehničke analize i još mnogi drugi koji su me učili različitim stvarima.
Nema jednog savjeta, to je nemoguće dati. Moguće je prilično dobro opisati kako biti uspješan, ali nemoguće je to opisati u jednoj rečenici. Treba škola za to.
Moj odnos se značajno mijenjao. Odrastao sam prilično skromno, a onda u jednom periodu života je situacija bila takva da nisam imao dovoljno novaca ni za hranu, a kamoli za nešto drugo. Onda se situacija počela mijenjati na bolje pa sam u jednom trenutku trošio kao sumanut. Jednostavno sam kupovao sve što bi mi palo na pamet. Ušao bih u trgovinu sa skupom odjećom i samo trpao na hrpu, došao na blagajnu, provukao karticu i nije me bilo briga.
I onda sam se zasitio svega, upoznao sam jednu predivnu osobu s kojom sam proveo sljedeće tri godine i s njom naučio da nema potrebe pokazivati svoju moć kupnjom skupe odjeće, odlaskom u skupe hotele, kupovinom nakita, satova ili slično. Putovali smo skupa s BlaBla carom, unajmljivali najjefitnije apartmane, oblačio sam se u H&M-u i Zari i od tog trenutka se moj financijski život potpuno promijenio.
Danas najviše trošim na restorane, jedem 2-3 puta dnevno u restoranu ili naručujem, vozim električni auto pa tu jedva išta trošim, idem često na putovanja, 5-10x godišnje, skijam, jedrim i to su manje više najveći troškovi koje imam. Edukacije platim, ali to je stvarno maleni dio moje potrošnje. Rekao bih da putovanja, zdravlje i restorani čine 75% moje potrošnje.
Naučio sam da startupi nisu dobra investicija za poslovne anđele, to je zabava koja najčešće završi gubitkom. Puno je bolje investirati u klasične stvari poput S&P 500 ili obveznica nego u startupove. Ali da sam to znao i prije vjerojatno ne bi značajno promijenilo moje investiranje. Period mog života sa startupima je bio prelijep i nije mi nimalo zao sto sam izgubio novac na tim investicijama. Imao sam izuzetno zanimljivo razdoblje života i jako sam puno naučio.
Učim ih da budu skromni. Ne učim ih da budu poduzetnici. Za biti poduzetnik je potrebno puno truda, a mislim da je za poduzetnika bolje da je odrastao teško nego u bogatstvu. Teško će se netko tko je odrastao u pristojnom okruženju moći boriti s onima kojima je stvarno bilo teško i koji na patnju gledaju kao na svakodnevicu. Teško se boriti protiv takve konkurencije.
Tu ću se pozvati na pokojnog Ćiru koji je rekao da sreću treba izazivati. I to je jako dobro rekao. Možeš i bez talenta uz jako puno upornosti, ali moraš imati i sreće. Međutim, sreću treba izazivati, a to znaci da ako ne uspiješ iz prve treba pokušavati dalje sve dok sreća ne dođe. Meni HGspot nije prvi poslovni pothvat, ali je prvi uspješni. Iza HGspota sam pokušao još nekoliko puta i uspio samo još jednom s BitCoinom, a nije da nisam probavao. Itekako sam probavao. Tako da, sreća je nužna, ali treba je izazivati.
Štedim u BTC, a uskoro ću dio prebaciti u S&P 500. Trudim se da ne diram glavnicu i da živim od par posto glavnice, a ostatak spremam zbog inflacije.
Investirao sam svakako, ali se ne bih hvalio svojim investicijama u dionice jer koliko god su nekada bile uspješne, bilo je više neuspješnih investiranja nego uspješnih. Ono što sam naučio je da se investirati treba dugoročno, na barem 10+ godina i da investicije treba raspodijeliti ako želimo imati sigurnost. Ja trenutno vjerojatno previše štedim u kriptu, ali nekako sam tvrdoglav. Je li to pametno ili nije, vrijeme će pokazati. Ali ja sam inače skloniji riziku od prosječne osobe što ne mora biti i pametno.
Ne čitam knjige o biznisu i nikad ih nisam čitao. Svoje znanje sam stjecao kroz mentore, a ne kroz knjige.
Samo se drži puta kako si zamislio i život će ti biti fantastičan.
Ja živim idealan život, uopće ne mogu zamisliti bolji život od mojeg. On je balans uživanja, rada i učenja i tako idealan život i treba izgledati. Treba pronaći balans u svemu, naravno ako je moguće u periodu života u kojem živi osoba. Ne može se nalaziti balans u dvadesetim godinama kada je trenutak da se zaradi za ostatak života, ali u mojim godinama je to upravo pravi recept.
Odredite što vam je cilj i jeste li spremni na posljedice puta do tog cilja. Ako vam je cilj postati financijski nezavisan do te mjere da se vozite u Ferrariju i plovite motornom jahtom od 20 metara po Jadranu, znajte da ćete izgubiti 20 godina da to postignete. Vrijedi li to dodatnih 10 godina, a da se vozite Škodom i jedrite na jedrilici od 10 metara?
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
