Gracia Horvatin stoji iza restorana Fine Food Murter, ali njezina priča daleko je više od klasične ugostiteljske uspješnice. U razgovoru bez uljepšavanja govori o tome kako je s nepunih 21 godinu zakoračila u svijet ugostiteljstva, što znači voditi restoran na otoku, koliko stvarno košta kvaliteta i zašto su granice jednako važne kao i dobar tanjur. Ovo je intervju o radu, hrabrosti, sezonskoj borbi, novcu, ljudima – i o tome kako ostati svoj u poslu koji ne prašta slabosti.

Foto: Gracia Horvatin
-
Kako je počeo tvoj poslovni put i kako si uspjela u restoranskoj priči? Čime se danas sve baviš?
Moj poslovni put počeo je 1994. godine, s nepunom 21 godinom. Danas se ponekad pitam odakle mi tada hrabrost i snaga, ali mislim da je ključ u upornosti. U ugostiteljstvo nisam ušla samo kao kuharica ili vlasnica restorana – ušla sam kao osoba koja mora biti sve u jednom.
I danas sam istovremeno kuhar, voditelj, psiholog, knjigovođa, nabava, organizator i netko tko stalno komunicira s gostima. Znam svaki kut kuhinje i svaki proces u restoranu, jer samo tako možeš zadržati kontrolu i kvalitetu.
-
Kako se tvoj odnos prema novcu mijenjao kroz godine?
U početku je novac bio pitanje opstanka. Kasnije je postao potvrda da radim dobro. Danas je alat – važan, ali ne presudan. Naučila sam da novac moraš poštovati, ali da ti on ne smije voditi posao. Najgore odluke donose se kad radiš isključivo iz straha ili pohlepe.
-
Koliko je važno da žene, posebno poduzetnice, budu financijski i poslovno pismene?
Izuzetno važno. Žene moraju znati što potpisuju, koliko zarađuju, koliko troše i gdje im novac odlazi. Financijska i pravna pismenost nisu luksuz nego osnovni alat slobode. Nitko vas neće zaštititi ako se same ne znate zaštititi.
-
Koja te odluka u životu najviše koštala – financijski ili privatno?
Najskuplje odluke nisu uvijek poslovne. Neke privatne odluke koštale su me više novca, energije i vremena nego bilo koji loš poslovni potez. Danas bih neke stvari sigurno postavila drugačije – prije svega jasnije granice. Ali bez tih lekcija ne bih bila osoba kakva sam danas.
-
Je li ugostiteljstvo na otoku dobar posao ili sezonska borba za preživljavanje?
Kad maknemo ljetnu sezonu, to je vrlo često borba za opstanak. Postoji mit da su restorani na moru zlatna koka, ali stvarne brojke su daleko od te slike. Troškovi su ogromni, a sezona kratka.
Ta slika je jako daleko od realnih brojki. Restoran na moru izgleda glamurozno samo izvana: pune terase, sunce, vino, riba, osmijesi. Iza toga su ogromni troškovi, sezonalnost koja traje nekoliko mjeseci, rad bez pauze, bez bolovanja i bez sigurnosti. Jedna loša sezona, jedan krivi potez ili par pogrešnih ljudi može pojesti godine rada.
Profit nije konstantan, a rizik je stalan. U ugostiteljstvu se ne zarađuje lako – zarađuje se krvlju, živcima i upornošću. Tko misli da je to laka lova, nikad nije zatvarao sezonu s kalkulatorom u ruci i knedlom u grlu.

Foto: Fine Food Murter
-
Koliko je uopće moguće kontrolirati troškove na otoku?
Teško. Logistika, dostava, radna snaga sve je skuplje i nepredvidivo. Na otoku nemaš luksuz brzih rješenja. Moraš planirati unaprijed, a opet stalno improvizirati.
-
Je li te posvećenost kvaliteti koštala profita?
Da, više puta. Ali postoje granice ispod kojih ne idem. Kvaliteta namirnica, odnos prema gostima i autentičnost onoga što radim nisu pregovaračke stavke. Na tome ne popuštam, jer kad to izgubiš – izgubio si identitet.
Najskuplja lekcija bila je shvatiti da dobro srce nije zamjena za jasne granice. Vjerovala sam, davala šanse, nosila druge na leđima misleći da će poštenje biti uzvraćeno. Nije uvijek. Naučila sam da neki ljudi ne dolaze da grade, nego da uzmu. Neki ostanu dok im je toplo, a nestanu kad zahladi. I to nije tragedija – tragedija je ako to ne naučiš na vrijeme. Ljudi se ne mjere riječima, nego ponašanjem kad im kažeš “ne”. To je lekcija koja košta, ali vrijedi.
-
Imaš li koju poruku za mlade žene, ali i mlađu verziju sebe?
Poruka mladoj meni: ne čekaj dopuštenje, ne objašnjavaj se, ne smanjuj se da bi drugima bilo ugodnije.
Poruka mladim ženama: ako ulaziš u ugostiteljstvo ili bilo koji biznis – znaj da ćeš morati biti hrabrija nego što si mislila, jača nego što su te učili i upornija nego što se čini normalnim. Bit će dana kad ćeš htjeti odustati, ali zapamti: snaga se ne rađa kad je lako, nego kad ostaneš i kad je teško. Vjeruj svom instinktu. On zna prije razuma. Radi, ali čuvaj sebe. Uči, ali ne gubi dušu.
I zapamti – ne moraš biti dobra djevojka da bi bila uspješna. Moraš biti svoja.
A to je najskuplje, najrjeđe i najvrijednije što imaš!❤️