“Girlboss” je možda samo patrijarhat koji je naučio koristiti Canva predloške
Postoji nešto gotovo komično u načinu na koji danas pričamo o ženskom uspjehu. Godinama slušamo kako je stigla nova era — era slobodne, moćne, neovisne žene koja konačno ima pristup svemu što joj je nekad bilo uskraćeno: karijeri, novcu, ambiciji, vlastitom identitetu. I to jest napredak. Ali postoji jedno neugodno pitanje koje gotovo nitko ne postavlja: što ako smo putem samo prepakirale isti sustav u estetski privlačniju ambalažu?
Jer moderni patrijarhat više ne izgleda kao muškarac koji ženama govori da ostanu doma. To bi danas bilo previše jednostavno za prepoznati. Današnji sustav je sofisticiraniji. On ženama govori da mogu sve. I upravo je tu trik. Više nema zabrana. Sada postoje beskonačna očekivanja koja izgledaju kao sloboda.
Današnja “uspješna žena” trebala bi biti ambiciozna, njegovana, emocionalno inteligentna, financijski neovisna, psihološki stabilna, fizički aktivna, profesionalno relevantna i digitalno prisutna. Trebala bi graditi karijeru, održavati odnose, raditi na sebi, pratiti tržište, paziti na zdravlje, imati hobi, znati se odmoriti i pritom izgledati kao da joj sve dolazi prirodno. Uz osmijeh, naravno. I obavezni podcast o balansu života dok odgovara na poslovne poruke u 22:41.
Nitko više ni ne primjećuje koliko je cijela stvar postala apsurdna. Moderna žena danas često funkcionira kao vlastiti startup. Neprestano optimizira vrijeme, tijelo, emocije, produktivnost, odnose i raspored. Ako nije umorna od posla, umorna je od ideje da bi trebala bolje upravljati vlastitim umorom.
Posebno je fascinantno što je iscrpljenost postala statusni simbol. Ako si stalno zauzeta, znači da si važna. Ako ne stižeš disati, vjerojatno radiš nešto veliko. Ako odgovaraš na mailove iza ponoći, to nije problem granica nego ambicije. Burnout više ne izgleda zabrinjavajuće. Izgleda estetski prihvatljivo. Dolazi u bež planneru, uz skincare rutinu, matcha latte i motivacijske citate o growth mindsetu.
Sustav je uspio napraviti nešto genijalno: pretvorio je kronični stres u lifestyle. I žene su, potpuno razumljivo, nasjele na to. Ne zato što su slabe ili naivne, nego zato što je cijela priča godinama prodavana kao emancipacija. “Lean in.” “Boss babe.” “You can have it all.” Samo nitko nikada nije objasnio što točno znači “all”.
U praksi “having it all” često znači imati dva posla — jedan plaćeni i jedan emocionalni. Moderna žena paralelno vodi posao, organizira život, pamti rođendane, emocionalno regulira odnose, upravlja kućanstvom, održava društvene dinamike i pokušava ostati mentalno funkcionalna u društvu koje od ljudi očekuje performanse strojeva.
I onda joj netko kaže da samo treba bolje upravljati vremenom. Naravno. Jer problem sigurno nije u sustavu koji čovjeka tretira kao aplikaciju koja nikada ne smije lagati.
Najneugodniji dio cijele priče je činjenica da moderni patrijarhat danas često više ne održavaju muškarci nego same žene. Kultura overworka, perfekcionizam kao identitet, glorifikacija iscrpljenosti i natjecanje kroz produktivnost postali su dio modernog ženskog uspjeha.
Korporativni patrijarhat samo je promijenio ton komunikacije. Nekada je ženama govorio: “Sjedi doma i šuti.” Danas govori: “Naravno da možeš uspjeti. Samo moraš biti stalno dostupna, emocionalno stabilna, fizički njegovana, profesionalno relevantna i dovoljno disciplinirana da izdržiš tempo koji bi iscrpio i manji vojni odred.” I žene to često nazivaju osnaživanjem.
Možda je vrijeme za pitanje koje se rijetko postavlja naglas: što ako žene ne trebaju reformirati taj sustav? Što ako problem nije u tome da žene još nisu dovoljno dobro savladale pravila igre, nego u tome da je sama igra loša?
Jer ako uspjeh traži kronično zanemarivanje zdravlja, odnosa, mira, tijela i mentalnog prostora kako bi ostala “relevantna”, možda problem nije u ženama koje ne mogu izdržati tempo. Možda je problem u tempu. Možda smo normalizirali nešto potpuno suludo i nazvali ga ambicijom.
Zato danas sve više žena ne sanja corner office nego autonomiju. Ne žele nužno dominirati sustavom. Žele izaći iz njega. Žele posao koji ne traži da emocionalno amputiraju dijelove sebe kako bi djelovale profesionalno. Žele novac koji kupuje vrijeme, a ne samo status. Žele uspjeh koji ne izgleda kao lagani živčani slom s dobrim osvjetljenjem i kvalitetnim LinkedIn headlineom.
I možda je upravo tu najveća ironija cijele girlboss ere. Godinama smo mislile da rušimo patrijarhat, a možda smo samo dobile priliku sudjelovati u njemu pod drugačijim uvjetima: u skupljem fontu, uz skincare rutinu i u strukiranom odijelu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
