Generacija koja je odrasla uz digitalni svijet, brze promjene i stalnu dostupnost danas sve jasnije šalje poruku tržištu rada: menadžerska pozicija više nije automatski cilj.
Za razliku od prethodnih generacija, gdje je napredovanje gotovo uvijek značilo prelazak u upravljačku ulogu, pripadnici Gen Z generacije sve češće biraju drugačiji put. Ne odbijaju odgovornost, ali preispituju cijenu koju ona nosi.
Jer ono što su vidjeli u praksi često ne izgleda privlačno.
Duge sate, stalni pritisak, balansiranje između zahtjeva uprave i očekivanja tima, uz sve veću odgovornost, ali ne nužno i veću slobodu. U takvom modelu rada, menadžerska uloga za mnoge više ne predstavlja napredak, već kompromis.
Gen Z je odrastao gledajući burnout kao normaliziranu pojavu. Upravo zato ne žele ponavljati isti obrazac.
Toksične radne kulture i loši šefovi ostavili su trag. Mnogi ne žele postati dio istog sustava.
Menadžerske pozicije često dolaze s odgovornošću, ali bez stvarne moći donošenja odluka.
Jednom kada uđu u menadžment, teško je vratiti se na fleksibilnije ili kreativnije uloge.
Za ovu generaciju, posao nije vrijedan narušavanja vlastitog zdravlja.
Preferiraju timski rad i otvorenu komunikaciju umjesto tradicionalnih struktura moći.
Pozicija bez svrhe nema težinu. Važno im je zašto nešto rade, ne samo što rade.
Od mladih se očekuje da vode, ali rijetko ih se sustavno priprema za tu ulogu.
Važno je naglasiti da Gen Z ne odbija vodstvo kao takvo.
Oni odbijaju model vodstva koji se temelji na kontroli, preopterećenju i hijerarhiji.
Umjesto toga, traže uloge u kojima mogu imati stvarni utjecaj, zadržati fleksibilnost i razvijati se bez osjećaja da su “zarobljeni” u jednoj karijernoj putanji.
Ovakav stav predstavlja izazov, ali i priliku.
Kompanije koje žele privući i zadržati talente morat će redefinirati što znači biti lider. To uključuje:
Jer bez toga, menadžerske pozicije sve će teže biti privlačne onima koji dolaze.
Odbijanje menadžerskih uloga ne znači nedostatak ambicije.
Naprotiv, može značiti veću svijest o tome kakav život žele živjeti.
I upravo u tome leži ključna promjena.
Gen Z možda ne želi voditi na način na koji smo navikli, ali to ne znači da neće voditi. To znači da će voditi drugačije.
A pitanje koje ostaje otvoreno jest koliko će se brzo sustav prilagoditi toj promjeni.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
