Fond za hitne slučajeve je pun. Evo što napraviti s novcem koji vam sada ostaje
Fond za hitne slučajeve napokon je popunjen. Na računu imate dovoljno novca da pokrijete nekoliko mjeseci osnovnih troškova ako ostanete bez prihoda, pokvari se automobil ili se pojavi neki drugi neplanirani izdatak. To je važna financijska prekretnica, ali otvara i novo pitanje: što napraviti s novcem koji vam od sada ostaje?
Odgovor ne mora biti samo „počnite ulagati”. Prije toga vrijedi provjeriti imate li skupe dugove, postoje li veći troškovi koji vas čekaju u sljedećih nekoliko godina i koliko ste zadovoljni svojom dugoročnom štednjom.
Dobar redoslijed može vam pomoći da višak novca ne završi samo na tekućem računu, nego da dobije jasnu svrhu.
Najčešća preporuka je imati rezervu u vrijednosti tri do šest mjeseci osnovnih životnih troškova. Pritom nije važno koliko mjesečno zarađujete, nego koliko vam je potrebno za stanovanje, hranu, režije, prijevoz, kredite i druge troškove koje ne možete jednostavno ukinuti.
Nekome je dovoljno tri mjeseca, dok će drugome biti sigurnije imati devet ili čak dvanaest mjeseci troškova.
Veća rezerva ima smisla ako imate nestabilna primanja, radite kao freelancer ili samozaposlena osoba, uzdržavate druge članove obitelji ili biste u slučaju gubitka posla teško brzo pronašli novi izvor prihoda.
Važno je i da fond za hitne slučajeve ostane lako dostupan. To nije novac čiji je glavni zadatak ostvarivati maksimalan prinos, nego biti dostupan onda kada vam je najpotrebniji.
Ako imate dugove s visokom kamatnom stopom, njihova otplata najčešće je jedan od najboljih sljedećih poteza.
Razlog je jednostavan. Ako dug plaćate uz kamatu od osam ili deset posto godišnje, teško je pronaći sigurno ulaganje koje će vam nakon poreza i troškova jamčiti veći prinos.
Zato dodatni novac nakon popunjenog fonda za hitne slučajeve ima smisla prvo usmjeriti prema minusima, revolving kreditnim karticama, skupljim gotovinskim kreditima i drugim obvezama s visokim kamatama.
Ne znači da svaki kredit treba prijevremeno zatvoriti. Stambeni kredit s relativno povoljnom kamatom sasvim je druga kategorija od duga na kreditnoj kartici. Ključno je usporediti cijenu duga s drugim mogućnostima koje imate za svoj novac.
Kad nema skupih dugova, sljedeće pitanje postaje koliko odvajate za razdoblje u kojem više nećete živjeti od plaće.
Za hrvatske građane jedna od mogućnosti je dobrovoljna mirovinska štednja, odnosno treći mirovinski stup, posebno ako se mogu iskoristiti državna poticajna sredstva ili uplate poslodavca.
No mirovinska štednja ne mora završavati samo na mirovinskim fondovima. Ovisno o vašoj dobi, ciljevima i spremnosti na rizik, dio dugoročnog kapitala može se graditi i kroz druge oblike ulaganja.
Važnija od savršenog proizvoda često je navika. Ako vam nakon popunjenog fonda za hitne slučajeve svakog mjeseca ostaje 200 ili 300 eura, puno je korisnije unaprijed odrediti kamo taj novac ide nego svaki mjesec iznova odlučivati što ćete s njim.
Nisu svi veliki troškovi hitni slučajevi. Ako znate da ćete za dvije godine mijenjati automobil, renovirati kupaonicu ili platiti veći obiteljski trošak, nema razloga da taj novac jednog dana uzimate iz fonda za hitne slučajeve.
Umjesto toga možete otvoriti zasebnu štednju za svaki veći cilj. Primjerice, planirate li trošak od 6.000 eura za dvije godine, potrebno je odvojiti oko 250 eura mjesečno. Tako velik jednokratan izdatak pretvarate u niz puno podnošljivijih mjesečnih izdvajanja.
Za novac koji će vam trebati relativno brzo važnija je sigurnost nego visok potencijalni prinos. Ovisno o vremenskom horizontu, mogućnosti mogu uključivati štednju, oročenje, novčane fondove ili kratkoročne državne vrijednosne papire.
Ako imate odgovarajuću rezervu, nemate skupe dugove i pokrili ste veće kratkoročne ciljeve, dolazite do faze u kojoj višak novca može raditi za vas dugoročno.
To može uključivati ulaganje u široko diverzificirane fondove i ETF-ove, pojedinačne dionice, obveznice, nekretninske fondove ili druge oblike imovine koje razumijete.
Pritom cilj ne mora biti stvaranje „pasivnog prihoda” pod svaku cijenu.
Kod osobe koja tek desetljećima gradi kapital često je važniji ukupni dugoročni prinos i dobra diverzifikacija nego to isplaćuje li ulaganje dividendu svakih nekoliko mjeseci. Dividendna dionica nije automatski sigurnija ili bolja investicija samo zato što isplaćuje dio dobiti.
Što vam je novac potrebniji u bližoj budućnosti, to bi rizik u pravilu trebao biti niži. Novac za stan koji planirate kupiti za dvije godine ne bi trebao imati isti investicijski tretman kao novac koji vam neće trebati sljedećih 20 ili 30 godina.
Financijski plan nema puno smisla ako je svaki euro zauvijek rezerviran samo za neku buduću verziju vas.
Ako imate sigurnosnu rezervu, nemate problematične dugove i redovito štedite za budućnost, sasvim je legitimno dio novca usmjeriti na putovanje, hobi, obrazovanje, kvalitetnije slobodno vrijeme ili nešto što vam je dugo bilo važno.
Poanta fonda za hitne slučajeve nije da nakon njegova popunjavanja nastavite živjeti kao da ste u financijskoj opasnosti. Njegova je svrha upravo suprotna: dati vam dovoljno sigurnosti da ostale financijske odluke možete donositi mirnije.
Najjednostavnije pravilo može zato izgledati ovako: rezerva za nepredviđeno, zatim skupi dugovi, zatim poznati budući troškovi i dugoročna ulaganja, a nakon toga i novac za život danas.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
