Svaki treći student o novcu pita umjetnu inteligenciju. Što nam to govori o financijskoj pismenosti mladih?
Financijska pismenost mladih u Hrvatskoj raste. To je dobra vijest. No novo istraživanje provedeno među studentima zagrebačkog Sveučilišta otkriva i nešto drugo: mladi sve više traže financijske odgovore od umjetne inteligencije, društvenih mreža i brzih digitalnih izvora.
A to znači da pitanje više nije samo znaju li mladi što je kamata, štednja ili mirovina. Pitanje je i kome vjeruju kada donose odluke o novcu.
Prema trećem istraživanju financijske pismenosti studenata zagrebačkog Sveučilišta, koje je predstavljeno u organizaciji Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima (UMFO), prosječni indeks financijske pismenosti studenata porastao je na 70 posto. Za usporedbu, 2022. iznosio je 67 posto, a 2016. godine 59 posto.
To pokazuje da se znanje o novcu pomiče nabolje. No pravi izazov tek počinje: pretvoriti znanje u svakodnevno ponašanje.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 600 studenata s deset najvećih fakulteta u Zagrebu, čime je obuhvaćen velik dio studentske populacije. Rezultati pokazuju da prosječna razina financijske pismenosti za ovu godinu iznosi 0,699, dok financijsko-mirovinska pismenost iznosi 0,655.
Studenti najbolje razumiju osnovne financijske pojmove. Vremensku vrijednost novca ispravno je prepoznalo 93 posto ispitanika, a 91 posto smatra da su diverzificirana ulaganja pametniji pristup od “držanja svih jaja u jednoj košari”.
Osnovni kamatni račun razumije 90 posto studenata, dok im složeni kamatni račun ide slabije. Pravila kreditiranja poznaje 87 posto ispitanika, a 89 posto razumije penalizaciju zbog ranijeg odlaska u mirovinu.
To su važni rezultati jer pokazuju da mladi više nisu potpuno izvan teme. Financije su ušle u njihov vokabular. Pitanje je koliko su ušle u njihove navike.
Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja jest da su financijski pismeniji studenti koji tijekom studija rade, prate poslovne vijesti, nalaze se na višim godinama studija i imaju viši prosjek ocjena.
To ne iznenađuje. Novac se najbolje razumije onda kada ga sami zarađujemo, raspoređujemo i trošimo. Tek kad plaća sjedne na račun, a nakon toga dođu stanarina, hrana, prijevoz, računi i štednja, financijska pismenost prestaje biti teorija.
Zato je važno da se o novcu ne govori tek na fakultetu. Financijska pismenost počinje puno ranije: u obitelji, kroz razgovore o džeparcu, potrošnji, radu, štednji i odgovornosti.
Ako se o novcu u kući govori samo kroz stres, zabrane ili rečenicu “nema se”, dijete ne uči upravljati novcem. Uči ga se bojati.
Rezultate istraživanja komentirali su i sudionici panela koji je moderirala Dajana Barbić, izvanredna profesorica s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
U raspravi su sudjelovali Ana Zorić, ravnateljica Uprave za gospodarstvo i financijski sustav pri Ministarstvu financija, Tomislav Jagušt, prodekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta, Martina Verić, članica Upravnog vijeća Hanfe, te Kristijan Buk, predsjednik Uprave Allianz ZB društva za upravljanje mirovinskim fondovima i predsjednik UMFO-a.
Upravo je panel otvorio jedno od najvažnijih pitanja današnje financijske edukacije: gdje mladi danas traže odgovore kada ih zanima novac?
Posebno se istaknuo podatak da trećina studenata koristi umjetnu inteligenciju u svrhu financijskog savjetovanja, dok 10 posto studenata i primjenjuje savjete koje dobije od AI alata.
To je snažan signal. Mladi više ne čekaju bankara, profesora, roditelja ili savjetnika. Oni pitanje upišu u alat i odgovor dobiju odmah.
Problem nije u tome što koriste AI. Problem nastaje kada ne znaju procijeniti kvalitetu odgovora.
Umjetna inteligencija može pomoći objasniti razliku između kamate i prinosa, napraviti kućni budžet, pojednostaviti komplicirane financijske pojmove ili usporediti osnovne scenarije štednje. Ali AI ne zna uvijek kontekst osobe koja pita. Ne zna njezinu obiteljsku situaciju, stvarne prihode, dugove, rizike, ciljeve ni emocionalni odnos prema novcu.
Zato AI može biti dobar pomoćnik, ali ne smije postati jedini autoritet.
Sudionici panela upozorili su i na utjecaj društvenih mreža, posebno kada je riječ o kriptovalutama, brzom bogaćenju i pričama o velikim prinosima.
Mladi su izloženi sadržaju u kojem se financijski uspjeh prikazuje kao nešto brzo, jednostavno i dostupno svima koji “uhvate pravi trenutak”. U takvom okruženju dugoročna štednja, mirovinski fondovi ili redovito ulaganje malih iznosa djeluju dosadno.
A upravo su te dosadne financijske navike temelj stabilnosti.
Problem nije u interesu za kripto ili burzu. Problem je kada mlada osoba prije razumije hype nego rizik. Kada zna naziv neke kriptovalute, ali ne zna koliko joj mjesečno odlazi na nepotrebne troškove. Kada prati rast američkih indeksa, ali ne zna koliko iz plaće ide za mirovinu. Kada sanja financijsku slobodu, a nema ni prvu sigurnosnu rezervu.
Financijska pismenost ne počinje pitanjem “u što da uložim?”. Počinje pitanjem “koliko zarađujem, koliko trošim, koliko dugujem i što želim postići?”.
Istraživanje je pokazalo i razliku između studenata i studentica, pri čemu su studenti ostvarili bolje rezultate.
To nije podatak koji treba koristiti za generalizacije, nego za djelovanje. Ako znamo da žene tijekom života i dalje imaju specifične financijske izazove, od razlika u primanjima do prekida karijere zbog skrbi za obitelj, onda financijska edukacija djevojaka i mladih žena mora početi ranije i biti konkretnija.
Financijska neovisnost ne počinje prvom velikom plaćom. Počinje prvim razumijevanjem vlastite vrijednosti, vlastitih izbora i vlastitog novca.
Zato je važno da studentice ne ostanu pasivne promatračice financijskog svijeta. Novac nije “muška tema”. Ulaganje nije rezervirano za one koji vole grafikone. Mirovina nije daleka i nevažna stvar. Kredit nije samo rata. Plaća nije samo ono što sjedne na račun.
Sve su to odluke koje oblikuju slobodu.
Jedna od najvažnijih poruka istraživanja jest da financijska pismenost ne smije biti tema koja počinje tek na fakultetu. Ona mora postati obiteljska vrijednost.
To znači da djecu i mlade treba uključivati u razgovore o novcu, primjereno njihovoj dobi. Ne tako da ih se opterećuje roditeljskim brigama, nego tako da razumiju kako novac funkcionira.
Dijete može naučiti da novac dolazi iz rada. Tinejdžer može naučiti razliku između želje i potrebe. Student može naučiti planirati budžet, razumjeti kredit, štedjeti za cilj i postaviti granicu potrošnji.
To nisu male lekcije. To su temelji života u kojem osoba novcem upravlja svjesno, a ne iz straha, impulsa ili pritiska okoline.
Rast financijske pismenosti među studentima dobra je vijest. No znanje samo po sebi nije dovoljno.
Osoba može znati što je štednja i svejedno potrošiti sve što zaradi. Može razumjeti kamatu i svejedno ući u loš kredit. Može znati da je diverzifikacija važna i svejedno sav novac staviti u jednu rizičnu priču jer ju je vidjela na društvenim mrežama.
Zato financijska pismenost mora uključivati i ponašanje: kako donosimo odluke, kako reagiramo na pritisak, kako odgađamo impulzivnu kupnju, kako razgovaramo o novcu i kako gradimo sigurnost.
Jer zdrav odnos s novcem nije samo znati definiciju inflacije. Zdrav odnos s novcem znači imati dovoljno znanja, samopouzdanja i odgovornosti da vlastiti novac ne prepuštamo slučaju.
A ako danas svaki treći student o financijama pita umjetnu inteligenciju, onda je krajnje vrijeme da im roditelji, škole, fakulteti, institucije i mediji ponude jasne, korisne i vjerodostojne odgovore.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
