Nekada je karijera značila: završi školu, pronađi stabilan posao i u istoj tvrtki dočekaj mirovinu. Za današnje mlade radnike taj scenarij zvuči gotovo nevjerojatno. Generacija Z (rođeni između 1997. i 2012.) ulazi na tržište rada s potpuno drukčijim očekivanjima – žele slobodu, ravnotežu i jasnu naknadu za svoj trud. Poslove koji ne ispunjavaju te kriterije jednostavno odbijaju.
Prema poslovnoj savjetnici Abigail Wright iz ChamberofCommerce.org, sve je jasnije da niske plaće, kruti rasporedi i rad bez perspektive više nisu prihvatljivi. Mladi se sve češće okreću freelancu, radu na daljinu i „side hustle” projektima, dok industrije poput trgovine, ugostiteljstva, call centara, skladišta ili klasičnih uredskih „9 do 5” poslova ostaju nepopunjene.
Slično vrijedi i za neplaćene prakse ili prodaju isključivo na proviziju – sve su to uloge koje Gen Z otvoreno označava kao potplaćene i iscrpljujuće.
Razloge objašnjava Kevin Thompson iz 9i Capital Groupa: „Prije 20 godina studenti su izlazili s manjim dugovima, a stanarina je bila pristupačna. Danas su troškovi života eksplodirali – jednostavno si ne možete priuštiti loše plaćen posao.”
Drugim riječima, ekonomski pritisci i novi životni prioriteti tjeraju mlade da traže poslove s poštenom plaćom, fleksibilnošću i prostorom za osobni rast.
Wright naglašava da je najveća razlika u stavu: „Gen Z je naučila reći ‘ne’. Ako posao nema smisla, ako je stresan i potplaćen, oni odlaze i biraju alternativu.”
Sličnog je mišljenja i Drew Powers iz Powers Financial Groupa: „Stariji to zovu lijenošću, ja to zovem poznavanjem vlastite vrijednosti. Mladi radnici svjesni su da početni poslovi nisu nužno ulaznica za napredovanje. Vidjeli su roditelje kako rade desetljećima da bi na kraju bili otpušteni – i odlučili su da neće ponoviti taj scenarij.”
Najnoviji podaci Gallupa pokazuju da je angažiranost zaposlenih u SAD-u pala na 31 % – najnižu razinu u deset godina, a najveći pad bilježi upravo skupina mlađih od 35. To potvrđuje da se radna kultura mijenja.
Za Generaciju Z, „dobar posao” znači:
fleksibilan raspored i mogućnost rada na daljinu,
poštena, transparentna i rastuća plaća,
ravnoteža posla i privatnog života,
okruženje koje vodi računa o mentalnom zdravlju.
Poslodavci koji se drže starih pravila – skrivaju plaće, zahtijevaju strogi „9 do 5” i ignoriraju ravnotežu života i rada – suočavaju se s fluktuacijom i manjkom talenata. Oni koji ponude poštovanje, fleksibilnost i pravednu naknadu privući će ne samo Gen Z, nego i širu radnu snagu.
Kako zaključuje Wright: „Tvrtke koje žele opstati i rasti morat će ovu generaciju sresti tamo gdje jest – a to je na mjestu gdje posao ne znači samo zaradu, nego i dostojanstven život.”
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
