Europska središnja banka podigla kamatne stope. Najvažnija među njima, stopa na depozite banaka kod ESB-a, od 16. rujna raste s 2,25 na 2,50 posto.
Za građane je važnije što se iza tih postotaka krije. Odluke ESB-a s vremenom utječu na cijenu novih kredita, kamate na štednju te prinose i cijene obveznica.
Glavni razlog je inflacija. Cilj ESB-a jest zadržati rast cijena oko dva posto, no inflacija u europodručju ponovno je iznad te razine. U kolovozu je dosegnula 3,3 posto, uz posebno snažan rast cijena energije.
ESB sada očekuje da će prosječna inflacija u 2026. iznositi tri posto, a prema dva posto trebala bi se približavati tek tijekom sljedećih godina.
U Hrvatskoj je rast cijena još izraženiji. Potrošačke cijene u kolovozu bile su 4,1 posto više nego godinu ranije, energija je poskupjela 17,4 posto, a usluge 7,2 posto.
Povećanjem kamata ESB pokušava smanjiti potražnju u gospodarstvu. Skuplji krediti obeshrabruju dio zaduživanja i potrošnje, dok veće kamate istodobno potiču štednju. Manja potražnja trebala bi s vremenom smanjiti pritisak na rast cijena.
Ako imate stambeni kredit s fiksnom kamatnom stopom, nova odluka ESB-a sama po sebi neće promijeniti ugovorenu ratu.
Kod kredita s promjenjivom kamatom učinak ovisi o uvjetima ugovora i referentnoj stopi uz koju je kredit vezan.
Najveći učinak ipak mogu osjetiti oni koji se tek planiraju zadužiti. Više tržišne kamate mogu dovesti do skupljih novih stambenih i potrošačkih kredita, ali i smanjiti iznos koji građanin može dobiti uz istu plaću.
Primjerice, kod stambenog kredita od 100.000 eura na 25 godina povećanje kamate s tri na 3,5 posto povećava mjesečnu ratu s približno 474 na 501 euro. To je oko 26 eura više svakog mjeseca.
Kod kupnje nekretnine zato nije važna samo cijena stana. Sve važnija postaje i cijena novca kojim se ta nekretnina financira.
Kada tržišne kamate rastu, banke imaju više prostora nuditi bolje prinose na oročenu štednju. Istodobno postaju zanimljiviji državni vrijednosni papiri.
Hrvatska upravo sada građanima nudi tromjesečne trezorske zapise uz godišnji prinos od 2,75 posto.
Važno je naglasiti da to ne znači zaradu od 2,75 posto u tri mjeseca. Riječ je o godišnjoj stopi prinosa, pa je stvarni prinos tijekom 91 dana razmjerno manji.
Ipak, nakon dugog razdoblja vrlo niskih kamata, štediše ponovno imaju razlog uspoređivati što im nude banka, trezorski zapis ili obveznica.
Tu postoji važno pravilo: kada kamatne stope rastu, cijene postojećih obveznica u pravilu padaju.
Ako već imate obveznicu koja donosi tri posto godišnje, a nove obveznice počnu nuditi četiri posto, vaša postojeća obveznica postaje manje privlačna. Ako je želite prodati prije dospijeća, njezina tržišna cijena može pasti kako bi njezin prinos postao konkurentniji.
Vrijedi i obratno. Kada kamate padaju, postojeće obveznice s višim prinosom postaju privlačnije pa njihova tržišna cijena može rasti.
Za nekoga tko obveznicu planira držati do dospijeća, kratkoročno kretanje cijene manje je važno. Za ulagatelja koji je želi prodati ranije može biti vrlo važno.
Za dužnike skuplji novac znači nepovoljnije uvjete zaduživanja. Za štediše i kupce novih obveznica više kamate mogu značiti veći prinos.
Pritom uvijek treba gledati i inflaciju. Prinos od tri posto nije jednako vrijedan ako cijene istodobno rastu jedan posto ili četiri posto godišnje.
ESB zasad nije najavio koliko bi još mogao povećavati kamate. O sljedećim potezima odlučivat će prema novim podacima o inflaciji i gospodarstvu.
Za građane je zato važnije razumjeti smjer: dok je inflacija visoka, krediti će teže ponovno postati osjetno jeftiniji, dok će štednja i konzervativnija ulaganja istodobno nuditi zanimljivije prinose nego u godinama gotovo nultih kamata.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
