Prošli tjedan u taxiju me vozila jedna žena pa sam ugodno iznenađena time započela razgovor s njom i rekla joj kako mi je super da vozi taxi, da prerijetko naletim na ženu vozačicu taksija. I tada mi se povjerila da je počela voziti tek prije 8 godina jer ju je dotada bilo strah i jer i njena mama nije vozila jer joj tata nije dao, a onda je ona morala budući da se muž razbolio i ima djecu. U međuvremenu je svladala strah i počela voziti i kombije jer ju je posao odveo tim putem, i evo sve do taxija. Od straha do vožnje za novac. Baš mi je bila inspiracija.
Sjetilo me to na još jednu stvar, nedavno sam provela vrijeme na jednoj edukaciji na kojoj je pola žena trebalo prijevod s engleskog jezika. A netom prije imala sam savjetovanje s jednom ženom koju sam uputila na neke dodatne izvore znanja, a ona mi je odgovorila da to nažalost ne može pratiti jer ne zna dovoljno dobro engleski.
To me pak sjetilo na dvije uspješne žene koje znam, jedna rastura u turizmu, mogla bi svoje znanje prodati posvuda, ali pogađate – ne zna dovoljno dobro engleski, i na drugu, koja ima odličan biznis i svjetske ambicije, ali strah ju je sjesti u auto sama i odvesti se tri ulice dalje.
Dakle, naizgled banalno, ali izuzetno važno – veliki broj uspješnih, obrazovanih i ambicioznih žena u Hrvatskoj (i šire) u tišini nosi dvije prepreke koje ih nevidljivo usporavaju na putu prema višim pozicijama i većim prihodima:
Mnogi misle da se to podrazumijeva. Tijekom 20+ godina poduzetništva u procesima zapošljavanja uvijek bih se iznova iznenadila koliko je širok pojam imati vozačku dozvolu za B kategoriju. Neki je imaju, ali skuplja prašinu, neki voze, ali samo po gradu, neki samo po autoputu, dakle van grada, neki sve samo ne uzbrdo…
Dakle, iako ove dvije vještine same po sebi nisu preduvjet za uspjeh, u mnogim situacijama upravo one čine razliku između posla koji imate i prilike koju ste odbili jer se niste osjećali spremnom.
Mnoge žene, osobito u urbanim sredinama, odluče ne voziti – bilo zbog straha, loših iskustava, nelagode u prometu ili osjećaja da to “nije nužno”. No, koliko puta ste odbile ponudu za posao, projekt, poslovno putovanje ili suradnju jer biste morale putovati same, ili jer bi vožnja bila svakodnevna obaveza?
Nevoženje ne znači samo ovisnost o partneru, roditeljima ili javnom prijevozu. To znači i smanjenu mobilnost, manje slobode, manji doseg prilika, a često i manje pregovaračke moći kada je riječ o radnim uvjetima.
Primjer: Klijentica iz Karlovca koja je dobila ponudu za regionalnog menadžera – no pozicija je zahtijevala putovanja tri dana tjedno. Odbila je jer nije vozila. Položila je vozački u 40-ima, ali nikad nije sjela za volan. Danas radi isti posao kao prije deset godina. A plaća? Također ista.
Obiteljsku dinamiku i situacije poput moram pitati muža ćemo sada preskočiti, no to je realnost.
Druga česta prepreka je nesigurnost u znanje engleskog jezika. Zanimljivo je da mnoge žene engleski razumiju, čitaju, gledaju serije, ali kada trebaju pričati – blokiraju se. Boje se da će zvučati “glupo”, da neće znati neku riječ ili da će ih netko procijeniti kao “neprofesionalne”.
U realnosti, većina internacionalnih poslova, suradnji i konferencija ne traži savršen britanski naglasak niti C2 razinu jezika.
I što je najvažnije – traži se samopouzdanje. E a tu su žene “tanje”.
Primjer: Poduzetnica iz Zagreba kojoj je ponuđena suradnja s nizozemskom firmom. Imala je znanje, iskustvo i reference. No, kad je saznala da će sastanci biti na engleskom, odbila je – “da ne ispadne nesigurna”. Tvrtka je odabrala muškarca s istim kvalifikacijama, ali slabijim znanjem engleskog – koji je ipak imao hrabrost komunicirati.
Akcija je uvijek jedino što se na kraju broji.
Vrlo jednostavno – manje mobilnosti + manja samouvjerenost = manje prilika = manja zarada.
S druge strane žene koje voze i bez problema putuju – češće prihvaćaju pozicije s odgovornošću i višim primanjima, a žene koje govore engleski – ili se barem ne boje govoriti – lakše se uključuju u internacionalne projekte, online edukacije, freelancing i remote poslove i sve to samo otvara dodatne prilike.
Ako ne vozite – krenite polako. Vježbajte uz instruktora, na praznim parkinzima, u sigurnim uvjetima. Ne čekajte “pravu priliku” – jer će vam proći godine. I sistemske konstelacije dobro će doći za otkriti pravu pozadinu i otkloniti prepreke.
Ako ne pričate engleski – ne idite odmah na tečaj, počnite pričati sami sa sobom, gledajte videe i izgovarajte naglas. Prijavite se na besplatan online razgovor s ljudima širom svijeta – samo da razbijete strah.
Jer svaka od tih “malih” prepreka vam možda trenutno ne smeta, ali vam vjerojatno dugoročno smanjuje prihode, mogućnosti i najvažnije osjećaj slobode i samostalnosti
Nisu znanje, diploma ni godine iskustva ono što najviše odlučuje o zaradi – već kombinacija konkretnih vještina i osobne slobode.
Ako ne vozite i ne pričate engleski – niste lošija verzija sebe. Ali jeste ona verzija sebe s puno manje opcija. A novac ne dolazi tamo gdje nema slobode kretanja i izražavanja. I ne zaboravite – nikada nije kasno za krenuti. Samo krenite.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
