Želite unajmiti državni poslovni prostor? Nova pravila mogla bi zatvoriti vrata poduzetnicima početnicima
Država želi prazne poslovne prostore ponovno staviti u funkciju, ali prijedlog novih pravila otvara pitanje hoće li natječaji biti dostupni i onima koji tek pokreću posao.
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine pripremilo je Odluku o uvjetima i postupku davanja u zakup poslovnog prostora putem javnog natječaja. Riječ je o prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja društvo Državne nekretnine.
Cilj je aktivirati državne poslovne prostore, ali i utjecati na to koje će se djelatnosti u njima obavljati. To znači da najviša ponuđena zakupnina više ne bi nužno bila jedini kriterij pri izboru zakupnika.
Država želi voditi računa i o tome koje su usluge potrebne ljudima koji žive na određenoj lokaciji. Tako bi se, primjerice, moglo dati prednost trgovini, ljekarni, obrtničkoj radionici ili drugoj djelatnosti koja nedostaje u određenom naselju.
Prema prijedlogu, u javnom natječaju trebalo bi unaprijed navesti djelatnost koja će se obavljati u poslovnom prostoru.
Pri određivanju te djelatnosti trebalo bi uzeti u obzir veličinu prostora, tehničke i druge uvjete koje prostor mora ispunjavati te potrebe građana na određenom području.
Početni iznos zakupnine određivao bi se prema kriterijima grada ili općine u kojoj se prostor nalazi, ali i prema vrsti djelatnosti koja će se u njemu obavljati. Postupke bi provodile Državne nekretnine, kroz javno prikupljanje ponuda ili javnu dražbu.
Takav pristup može imati smisla u sredinama u kojima nedostaju osnovne usluge. Međutim, otvara i pitanje tko će procjenjivati što je građanima potrebno te na temelju kojih podataka će se određivati namjena pojedinog prostora.
Bez jasnih i unaprijed poznatih kriterija, izbor djelatnosti mogao bi postati važniji od cijene, kvalitete poslovnog plana i sposobnosti poduzetnika da prostor stvarno stavi u funkciju.
Posebnu pozornost privlači članak 3. stavak 12. prijedloga. Prema toj odredbi, na natječaj bi se mogli prijaviti obrtnici, pravne osobe i osobe koje obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, pod uvjetom da su registrirani za djelatnost određenu za konkretan poslovni prostor.
Takav uvjet na prvi pogled djeluje logično. Ako se prostor daje u zakup za ugostiteljstvo, trgovinu ili neku obrtničku djelatnost, država želi biti sigurna da se natječaj ne koristi za potpuno drukčiju namjenu.
Ipak, problem bi mogli imati ljudi koji tek pokreću posao.
Poduzetnik početnik često prvo traži prostor, a tek nakon toga registrira obrt ili proširuje djelatnosti postojećeg poduzeća. U nekim slučajevima odgovarajući prostor potreban je i za dobivanje minimalnih tehničkih uvjeta, posebnih dozvola ili drugih odobrenja.
Tako može nastati svojevrsni administrativni krug: poduzetnik ne može dobiti prostor jer još nije registriran za traženu djelatnost, a djelatnost ne može u potpunosti pokrenuti jer nema odgovarajući prostor.
U boljoj bi se poziciji mogli naći poduzetnici koji već posluju i imaju registriran veći broj djelatnosti.
Oni se na natječaj mogu prijaviti odmah, dok bi netko tko želi pokrenuti prvi posao ili proširiti poslovanje morao unaprijed mijenjati registrirane djelatnosti, iako još ne zna hoće li uopće dobiti prostor.
To može smanjiti broj zainteresiranih ponuditelja i otežati ulazak novih poduzetnika na tržište. Posebno bi mogli biti pogođeni mali obrtnici, samozaposlene osobe i ljudi koji poslovnu ideju žele razvijati postupno.
Umjesto obveze da ponuditelj već u trenutku prijave bude registriran za djelatnost, jedno od mogućih rješenja bilo bi omogućiti da se odabrani zakupnik obveže registrirati djelatnost prije sklapanja ugovora ili prije početka korištenja prostora.
Time bi država zadržala kontrolu nad namjenom prostora, ali ne bi unaprijed isključivala nove poduzetnike.
Ideja da poslovni prostori u državnom vlasništvu ne ostaju prazni svakako je pozitivna. Prazni prostori državi stvaraju troškove, propadaju i narušavaju izgled gradskih središta.
Pozitivna je i namjera da se pri dodjeli prostora vodi računa o sadržajima koji nedostaju lokalnom stanovništvu. Tržište samo po sebi neće uvijek osigurati trgovinu, servis ili obrt koji je nekom naselju potreban.
Ipak, takva politika mora imati jasna pravila.
Potrebno je precizno utvrditi kako se procjenjuju potrebe građana, tko odlučuje o namjeni prostora, mogu li se djelatnosti naknadno mijenjati i pod kojim uvjetima početnici mogu sudjelovati u natječajima.
U suprotnom bi se moglo dogoditi da država aktivira dio praznih prostora, ali istodobno zatvori vrata ljudima koji tek žele započeti poduzetnički put.
Nova pravila zato neće biti važna samo za upravljanje državnom imovinom. Ona će pokazati želi li država poslovne prostore koristiti kao stvarnu podršku lokalnom poduzetništvu ili će natječaji i dalje biti najlakše dostupni onima koji već imaju posao, iskustvo i administraciju spremnu unaprijed.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
