Možda vas ne živciraju društvene mreže. Možda vas iscrpljuje tuđi performans sreće.
Postoji jedan dosta moderan oblik umora o kojem se ne priča ozbiljno. Nije fizički. Nije ni klasični stres. Više je ono kad otvorite Instagram “na pet minuta”, a zatvorite ga dvadeset minuta kasnije s osjećajem da vam je život nekako manji nego što je bio prije scrollanja. I najgore je što često ni ne primijetimo da se to dogodilo. Samo odjednom vlastiti stan izgleda dosadnije. Lice umornije. Brak manje romantičan. Posao manje glamurozan. A vi sjedite na kauču i pitate se kako je moguće da su svi drugi nekako ljepši, smireniji, organiziraniji i emocionalno regulirani, dok vi pokušavate pronaći punjač i mentalnu snagu da odgovorite na tri poruke.
Mislim da je problem što društvene mreže već dugo nisu društvene mreže. To je danas reality show, osobni PR i digitalni izlog identiteta u jednom. Nitko više ne objavljuje samo fotku. Objavljuje verziju sebe koju želi da drugi vide. I iskreno? Ne mislim da je to nužno zlo. Ljudi su uvijek performali. Performamo na razgovorima za posao, na spojevima, na poslovnim večerama, čak i na običnim kavama kad kažemo “ma dobro sam” iako bismo najradije legli na pod u Lidlu i nestali iz društva na tri dana. Ali prije nismo bili izloženi stotinama tuđih performansa dnevno. Tu je razlika.
Prema globalnim podacima, prosječna osoba danas provodi više od dva sata dnevno na društvenim mrežama. Kad to pretvoriš u godinu, ispadne da više od mjesec dana života provedemo gledajući pažljivo uređene verzije tuđih života. Mjesec dana. Naravno da nam mozak nakon toga više ne zna što je normalno.
Jer internet više ne prikazuje stvarnost. Prikazuje kadar. Najbolje svjetlo. Najbolji trenutak. Najljepši kut kuće. Najmirniju verziju majčinstva. Najsloženiji doručak. Najromantičniji vikend. Nitko ne objavljuje kredit koji ga guši. Nitko ne objavljuje svađu pet minuta prije “couple getaway” fotografije. Nitko ne objavljuje onaj trenutak kad sjedi u autu prije ulaska doma i pokušava skupiti energiju za još jedan dan.
Mislim da žene posebno pucaju pod tim pritiskom jer se od žena danas očekuje apsolutno sve — da dobro izgledaju, dobro stare, budu uspješne, prisutne majke, emocionalno inteligentne partnerice, financijski odgovorne, njegovane, produktivne, smirene i zahvalne na svemu tome. U jednom trenutku žena više nije osoba. Postane projekt optimizacije. I onda se čudimo zašto smo umorne.
A ono što me možda najviše fascinira u cijeloj priči jest koliko društvene mreže danas utječu i na novac. Jer internet ne prodaje samo proizvode. Internet prodaje osjećaj da vam nešto nedostaje. Najskuplji proizvod društvenih mreža možda nije ni skincare, ni putovanje, ni estetski zahvat. Možda je najskuplji proizvod osjećaj da vaš život nije dovoljan.
Jer kad se ljudi osjećaju nedovoljno, troše više. Kupit ćemo kremu jer netko izgleda kao da nema pore ni probleme. Kupit ćemo organizatore za ladice jer je neka žena na TikToku uspjela organizirati život po bojama i sada djeluje kao da nikada nije doživjela psihički slom u utorak u 14:37. Rezervirat ćemo putovanje jer “svi negdje idu”. Uredit ćemo stan jer internet više ne dopušta običan život. Sve mora izgledati kao scena iz “soft life” videa.
I sad dolazimo do dijela koji možda nije ugodan, ali je koristan: većina ljudi potpuno emocionalno otvorena ulazi na društvene mreže. Otvore Instagram kad su usamljeni. Kad su nesigurni. Kad su umorni. Kad imaju financijski stres. Kad osjećaju da kasne u životu. To je otprilike kao da otvorenu ranu uronite direktno u algoritam i onda se čudite zašto peče.
Zato sam mišljenja da bi ljudi trebali puno hladnije “konzumirati” internet. Ne u smislu “ugasite sve aplikacije i živite u šumi”, nego jednostavno razviti malo emocionalne distance prema onome što gledaju. Ako se nakon nečijeg sadržaja redovito osjećate lošije — maknite ga. To nije drama. To je mentalna higijena. Ako vas nečiji “savršeni život” baca u egzistencijalnu krizu, možda nije problem u vama. Možda samo predugo gledate nečiji highlight reel i uspoređujete ga sa svojom stvarnošću.
I možda najvažnije od svega: prestanite očekivati da će internet biti emocionalno pošteno mjesto. Neće. Društvene mreže nisu napravljene da vas smire. Napravljene su da zadrže pažnju. A pažnju najlakše zadržavaju stvari zbog kojih osjećate nešto intenzivno — zavist, fascinaciju, nesigurnost, FOMO ili potrebu da odmah nešto promijenite na sebi. To nije slučajnost. To je business model.
I ne, ne mislim da su svi ljudi online lažni. Iskreno, mislim da većina samo pokušava djelovati dobro u svijetu koji stalno traži dokaz da vrijediš. Ali tuđi performans ne smije postati mjerna jedinica vašeg života. Jer algoritam ne zna što vas stvarno čini sretnima. Zna samo na koju vašu “nesigurnost” najbrže kliknete.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
