Tri neobična biznisa vrijedna milijune i lekcija za svakog tko razmišlja o poduzetništvu
Većina ljudi, kada razmišlja o poduzetništvu, zamišlja aplikacije, softver ili nešto s AI-jem u nazivu. No, ponekad najzanimljivije poslovne priče dolaze upravo iz smjerova koje bismo najlakše otpisali.
Tiskani časopis. Kampovi za odmor. Aplikacija koja prati što američki senatori kupuju na burzi.
Na prvi pogled, riječ je o trima potpuno različitim poslovima. No svaki od njih pokazuje istu stvar: veliki biznis ne mora uvijek izgledati moderno, glamurozno ili tehnološki revolucionarno. Ponekad je dovoljno prepoznati tržište koje drugi smatraju zastarjelim, dosadnim ili premalenim.
U epizodi podcasta “My First Million” voditelji Sam Parr i Shaan Puri razgovarali su s trojicom osnivača čiji biznisi ruše pretpostavke o tome što bi danas uopće trebalo funkcionirati. Zajednička nit sva tri slučaja je jednostavna: pronašli su tržišta koja su drugi zanemarili.
Alex Daniels vodi Haven Lifestyles, tiskani časopis za luksuzne nekretnine.
Da, tiskani časopis. U vremenu Instagrama, TikToka, portala, newslettera i digitalnog oglašavanja.
Na papiru, to zvuči kao poslovni model iz prošlog stoljeća. U praksi, pokazalo se da ima vrlo jasnu logiku.
Model je jednostavan. Agent za nekretnine plaća kako bi se njegova luksuzna nekretnina pojavila u lijepo dizajniranom časopisu, a časopis se potom distribuira ciljanoj publici imućnih kupaca. Agenti dobivaju statusni i prodajni alat koji im pomaže i kod prodaje nekretnine i kod privlačenja novih klijenata. Kupci dobivaju katalog luksuznih nekretnina, a časopis ostvaruje milijunske godišnje prihode.
Ključna pouka ove priče nije da su tiskani mediji odjednom ponovno “in”. Pouka je da nisu svi tiskani proizvodi isti.
Generički tiskani mediji teško se natječu s besplatnim digitalnim sadržajem. No, kada tiskani proizvod postane statusni simbol i konkretan alat za profesionalce kojima vizualna prezentacija znači novac, njegova ekonomija izgleda potpuno drugačije.
Agent koji prodaje nekretninu vrijednu dva milijuna dolara može zaraditi proviziju koja višestruko premašuje trošak oglašavanja u takvom časopisu. U tom slučaju pitanje više nije je li papir zastario, nego donosi li taj papir mjerljivu vrijednost.
Za poduzetnike je to važna lekcija: nije ključno je li neki format star ili nov, nego postoji li publika kojoj taj format nešto znači i kupac kojem rješava konkretan problem.
Druga priča dolazi iz potpuno drugačijeg svijeta.
Josh Weissenstein kupuje i vodi kampove. No ne kampove u smislu divlje prirode, šatora koji propušta kišu i borbe s komarcima usred ničega.
Njegova tvrtka Team Outsider kupuje već postojeće komercijalne kampove. To su lokacije s parcelama za kampere, kućicama za najam, bazenima, restoranima i sadržajima za obitelji. Riječ je o klasičnom obliku odmora srednje klase, koji je desetljećima bio uobičajen u Americi, a onda je djelomično pao u drugi plan kada su putovanja avionom, Europa i Karibi postali privlačniji dio turističke priče.
Weissenstein je uočio ono što mnogi nisu vidjeli: tržište je fragmentirano. Tisuće malih obiteljskih kampova diljem SAD-a vode vlasnici koji su ih gradili desetljećima, ali sada odlaze u mirovinu i često nemaju nasljednike koji žele nastaviti posao.
Njegov model nije kompliciran. Kupuje takve kampove, profesionalizira poslovanje, uvodi bolje rezervacijske sustave, dosljedniji brend, kvalitetniju uslugu i bolju ponudu hrane i sadržaja, a zatim ih dugoročno drži.
To nije revolucionarna tehnologija. To je klasična konsolidacija fragmentiranog tržišta. Sličnu logiku investitori su kroz godine primjenjivali u različitim djelatnostima: od lokalnih novina, preko autopraonica, do stomatoloških ordinacija i drugih uslužnih biznisa.
Pouka je jednostavna: ponekad prilika nije u tome da izmislimo nešto novo, nego da prepoznamo postojeći posao koji se može voditi profesionalnije, sustavnije i bolje.
Treći primjer zvuči najmodernije, ali njegova logika također počiva na vrlo jednostavnoj ideji.
Autopilot je aplikacija koja korisnicima omogućuje da prate i kopiraju investicijske poteze američkih senatora, kongresnika i poznatih hedge fondova.
Premisa zvuči gotovo kao satira: ako političari i veliki investitori kupuju određene dionice, aplikacija običnom korisniku pokazuje što rade i omogućuje mu da ih kopira.
Zakonska pozadina je posebno zanimljiva. Američki Stock Act zahtijeva da senatori i kongresnici javno prijave trgovine dionicama unutar određenog roka. Veliki investitori također moraju podnositi regulatorna izvješća. Ti su podaci javni, ali za prosječnog čovjeka nisu nužno jednostavni, pregledni ni praktični za korištenje.
Autopilot uzima javno dostupne podatke, obrađuje ih i pretvara u jednostavno korisničko iskustvo. Drugim riječima, ne stvara informaciju iz ničega, nego javne podatke pretvara u proizvod koji ljudi razumiju i žele koristiti.
Aplikacija se ne oslanja na klasičnu proviziju od trgovanja, nego na pretplate korisnika koji žele pratiti takve strategije. Ljudi ne plaćaju samo informaciju. Plaćaju jednostavnost, osjećaj pristupa i ideju da mogu vidjeti što rade “veliki igrači”.
Ovdje se otvara i šire pitanje transparentnosti, tržišne ravnopravnosti i mogućeg sukoba interesa kada političari trguju dionicama. No iz poslovne perspektive, priča pokazuje još jednu važnu stvar: podaci sami po sebi nisu nužno biznis. Biznis nastaje kada ih netko pretvori u jednostavan, koristan i razumljiv proizvod.
Na prvi pogled, gotovo ništa.
Jedan je tiskani časopis. Drugi je lanac kampova. Treći je aplikacija za ulaganje.
No kada se pogleda dublje, pojavljuju se tri jasna obrasca.
Tiskani mediji navodno su mrtvi. Kampovi zvuče kao nostalgija. Kopiranje javno objavljenih trgovina zvuči kao trik.
Upravo zato konkurencija može biti manja. Mnogi poduzetnici danas gledaju prema AI-ju, kriptu, softveru i velikim tehnološkim pričama. To ne znači da ondje nema prilika, ali znači da su svi ondje.
Ponekad se bolja prilika nalazi u nečemu što zvuči manje atraktivno, ali ima stvarne kupce, stvarne prihode i jasan problem koji treba riješiti.
Ni jedan od ovih biznisa nije izmislio potrebu.
Agenti za luksuzne nekretnine već su trebali alat koji im pomaže prodavati i graditi status. Obitelji su već željele pristupačan i praktičan odmor. Mali investitori već su željeli znati što rade veliki igrači.
Osnivači su samo pronašli bolji način da postojeću potražnju pretvore u proizvod.
To je velika razlika. Mnogo je lakše graditi posao kada ljudi već imaju problem, naviku ili želju, nego kada ih prvo morate uvjeravati da im nešto uopće treba.
Kod Autopilota je zaštitni jarak pristup javnim podacima, njihova obrada i jednostavno korisničko iskustvo.
Kod kampova je to fragmentirano tržište, lokalna imovina i činjenica da se takvi biznisi ne mogu kopirati preko noći.
Kod časopisa za luksuzne nekretnine zaštita je nišni fokus. Publika je specifična, oglašivači imaju jasnu korist, a proizvod ima statusnu komponentu koju običan digitalni oglas ne može uvijek zamijeniti.
Svaki od ovih poslova ima nešto što ga čini otpornijim na konkurenciju.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
