Od studentske sobe do edukacijske platforme s tisućama polaznika – priča Dina Benedettija dokaz je da kombinacija znanja, ustrajnosti i poduzetničkog duha može stvoriti nešto iznimno čak i u najnepovoljnijim okolnostima.
Njegov put započeo je u skromnim uvjetima studentskog doma, a danas stoji iza projekta Super Student, koji je edukacijom pomogao tisućama mladih. U razgovoru za MojNovac.hr Dino otkriva kako je gradio svoje poslovanje, što ga pokreće u teškim trenucima, zašto smatra da je učenje najvažnija životna vještina – te koje financijske lekcije nosi sa sobom. Njegova priča nadahnuće je svima koji žele preuzeti kontrolu nad vlastitim razvojem, karijerom i financijama.
Prvi poduzetnički poduhvat bio je izdavanje časopisa u četvrtom osnovne. Pravi poduzetnički put započeo je prije više od pet godina, u slastičarnici studentskog doma na Savi.
Tamo sam držao prve edukacije jer nisam imao svoj prostor. Kao student s ograničenim budžetom, tražio sam način kako da zaradim nešto sa strane. Počeo sam podučavati studente kako bolje učiti i pamtiti. Baš kad se činilo da sve ide kao podmazano, stigao je lockdown.
Pandemija 2020. bila je izazovna iz očitih razloga, ali sam zahvalan što me pogurala prema digitalnom poslovanju. Tako je nastao Super Student – projekt koji je od improviziranih instrukcija postao obrt, a zatim i tvrtka. Od tih skromnih početaka do danas, mogu se pohvaliti s više od četiri tisuće polaznika na mojim edukacijama.
Što se budućnosti tiče, želim Super Student pretvoriti u međunarodnu kompaniju koja će pomagati desecima tisuća ljudi godišnje.
U teškim trenucima oslanjam se na način razmišljanja koji sam usvojio još kao dijete: odustajanje nije opcija. Kad znaš da nešto gradiš za godine i desetljeća, onda lakše prebrodiš probleme koji traju danima i tjednima.
Za mene ključna vještina – ona koja stoji iznad svih drugih – je učenje. Ne zato što se njome profesionalno bavim. To je vještina s pomoću koje se stječu sve druge vještine.
Osim učenja, izuzetno važnom smatram vještinu upravljanja vlastitim stanjima i emocijama. To sam osobno naučio na teži način. Dok sam još studirao i paralelno gradio svoj prvi online biznis, prolazio sam kroz jednu od najizazovnijih faza u životu. U obitelji su se dogodile ozbiljne zdravstvene situacije, bilo je puno neizvjesnosti, stresa, brige…
Da tada nisam znao kako upravljati svojim emocijama – ne potiskivati ih, već se nositi s njima i dovesti sebe u produktivno i čvrsto emocionalno stanje kada je bilo potrebno – siguran sam da bi me to psihički slomilo. Ili bih odustao od fakulteta, ili bih potpuno odustao od poslovne ideje. Možda oboje.
Neuspjeh mi se događa i na dnevnoj razini. Ne postoji uspjeh bez neuspjeha. Kad bih morao izdvojiti jednu lekciju koja mi je ostala kao najvrjednija, onda bi to bilo: ne mijenjaj pobjedničku strategiju. Radi se o klasičnom paradoksu – pronađeš nešto što radi odlično, i onda to prestaneš raditi.
Teško je to objasniti racionalno, ali kod poduzetnika često postoji ta unutarnja potreba da stalno nešto mijenjaš, inoviraš, istražuješ. To je korisna osobina, dok ne počne raditi protiv tebe.
Moj glavni alat za profesionalni i osobni razvoj je: učenje. U svim oblicima – kroz knjige, online edukacije, suradnje s mentorima, networking s iskusnijima od sebe, i naravno – kroz vlastite pogreške. Smatram da je to najbolja investicija jer uvijek daje povrat, uz malo rizika i to s visokim kamatama.
Što se tiče rizika, uvijek si postavim pitanje: “Što je najgore što se može dogoditi?” Kad se pomiriš s najgorim mogućim ishodom, strah nestaje. Tada rizik postaje alat, a ne prijetnja. Većina ljudi igra na sigurno. Ista ta većina zato ima skromne povrate na investiciju života. Zato mi se sviđa uzimati proračunati rizik u životu.
Definitivno – i to ne jednog, već mnoge. Od onih koje sam upoznao samo kroz knjige i edukacije, do poslovnih mentora koje plaćam da mi pomognu sa specifičnim izazovima u poslovanju.
Ako moram izdvojiti jednu knjigu koja je najviše utjecala na moj poslovni i financijski put, to bi bila “How Rich People Think” od Stevea Siebolda. Pročitao sam je sa 17 godina i bila je prekretnica. Knjiga ističe razlike u načinu razmišljanja srednje klase i “svjetske klase” ljudi, kako ih autor naziva.
Savjet bez kojega danas ne bih bio ovdje je: “Nemoj slušati savjete od onih koji nisu postigli ono što ti želiš postići.” To me naučilo da budem vrlo oprezan kome dajem pravo glasa u svom životu i poslu.
Kad dobiješ savjet o poslovanju, a ta osoba nikad nije vodila biznis ili preuzela rizik, moraš znati to filtrirati. To ne znači ignorirati sva druga mišljenja, ali znači imati dovoljno samopouzdanja da vjeruješ svojoj viziji i da ne dopustiš da te negativna mišljenja zaustave prije nego što si uopće krenuo.
Kad pričamo o potrošnji, iskreno – volim trošiti. Ne zbog same potrošnje, nego zato što vjerujem da novac nije cilj, nego alat koji nam omogućuje stvari koje imaju stvarnu vrijednost. Najviše volim ulagati u sebe i svoje poslovanje. Volim i putovanja, jer mi daju iskustva i perspektivu.
Najveća promjena u mojem odnosu prema novcu dogodila se kada sam zamijenio mentalitet oskudice s mentalitetom obilja. Prije sam, kao i mnogi, bio zarobljen u osjećaju da novca nema dovoljno, da ga je najvažnije čuvati i da je fokus na novcu pogrešan. Danas vjerujem suprotno. Kad razmišljaš s mentalitetom obilja onda nestaje stres i možeš se potpuno fokusirati na rast.
Kada gledam unatrag, shvaćam da sam neke od najvažnijih financijskih lekcija naučio – promatrajući što ne raditi. Baš kao što je pokojni Charlie Munger govorio – jedna od najboljih strategija je inverzija: napravi popis stvari koje će te sigurno dovesti do neuspjeha i onda ih jednostavno izbjegavaj. To te samo po sebi često dovede na dobar put.
Volio bih da ja sam ranije znao da novac i investiranje nisu samo nešto za bogate i da nisu stvar sreće i slučajnosti. Problem je što većina ljudi, a posebno mladi, to jednostavno nema od koga naučiti – ni kod kuće, ni u školi. Zato mi je drago da postoje inicijative poput portala Moj Novac – jer znanje o novcu treba svima.
Vjerujem da je odgovor – i jedno i drugo. Rad i disciplina su apsolutno ključni, ali i sreća i vanjske okolnosti igraju ogromnu ulogu. Ne možeš isključiti nijedan od ta dva faktora.
Možeš imati svu sreću svijeta, ali ako ništa ne radiš – nećeš daleko stići. S druge strane, možeš raditi neumorno, ali ako si rođen u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, bez osnovnih resursa – šanse ti objektivno padaju. Zato moj stav nije ekstreman ni u jednom smjeru – nego realan: uspjeh je presjek osobnog truda i okolnosti koje ne možemo birati.
Filozofija koju se zbog svega navedenoga trudim pratiti je sljedeća. Radi i trudi se toliko da bude nerazumno pretpostaviti da nećeš uspjeti – čak i bez sreće.
Iskreno, ne računam previše na državnu mirovinu. Kao i o sreći ranije, želim se osigurati da ne moram ovisiti o vanjskom faktoru koliko god je to moguće. Zato danas radim i trudim se s ciljem da stvorim imovinu koja stvara prihod, i bez mene. To uključuje ulaganja, razvoj više izvora prihoda i razmišljanje unaprijed – jer želim stvoriti model u kojem nisam ovisan samo o sreći, tržištu ili mirovinskom sustavu.
Moje prvo investicijsko iskustvo nije bilo na burzi. Investirao sam prvo vrijeme i kasnije novac u edukacije, znanje i vještine. I to je, bez dileme, moja najisplativija investicija do danas – i vjerujem da će ostati najisplativija investicija do kraja života.
Što se tiče “klasičnog” investiranja, ETF-ovi su mi najdraži, a kao i mnogi, u nekom trenutku špekulirao sam s kriptom.
Najvažnija lekcija koju sam naučio? Ne postoji bolja investicija od one u sebe.
Kao tinejdžer, često sam tražio neku “tajnu uspjeha.” Nisam očekivao čudo preko noći, ali jesam potajno vjerovao da postoji neka skrivena formula koju još nisam pronašao.
Danas bih toj mlađoj verziji sebe rekao vrlo jednostavno: tajna je da nema tajne. Postoji samo ono što većina ljudi pokušava izbjeći – rad, disciplina i volja da ideš dalje kad nije lako.
Nakon savjeta koji mogu zvučati turobno, mlađem sebi bih obavezno napomenuo da se zabavlja u procesu.
Red smijeha, red rada, uz ljude koje volim. Najvažnije vrijednosti koje me vode prema tome su sloboda, znanje, odgovornost i bliskost.
Prvo: nauči kako učiti. Zatim: uči, uči i uči. U životu ne možemo izbjeći učenje. Ako proaktivno učimo, život nas nagradi. Ako ne učimo sami, život će nam dati lekcije – a tada je često prekasno.
Foto: Dino Benedetti
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
