Sve više ljudi očekivano nasljedstvo unaprijed uključuje u vlastite financijske planove, iako taj novac možda nikada neće dobiti u iznosu na koji računaju. Novo istraživanje LendingTreeja pokazalo je da trećina Amerikanaca mlađih od 65 godina očekuje nasljedstvo ili veći financijski dar, dok čak 43 posto onih koji ga očekuju priznaje da njihovo planiranje mirovine u velikoj mjeri ovisi upravo o tom budućem novcu.
Problem je jednostavan: očekivano nasljedstvo nije imovina kojom danas raspolažete.
Stan roditelja, kuća, zemljište, štednja ili druga obiteljska imovina mogu jednoga dana doista prijeći na djecu. No do trenutka nasljeđivanja mogu proći desetljeća, a financijske okolnosti vlasnika imovine u međuvremenu se mogu potpuno promijeniti.
Velik prijenos bogatstva ne znači da će svi nešto naslijediti
U SAD-u se posljednjih godina mnogo govori o takozvanom velikom prijenosu bogatstva sa starijih generacija na mlađe. Cerulli Associates procjenjuje da bi tijekom sljedećih dvadesetak godina mlađim generacijama mogla biti prenesena imovina vrijedna više od 70 bilijuna dolara.
Samo vlasnici nekretnina stariji od 65 godina mogli bi do 2045. godine prenijeti približno 17,2 bilijuna dolara vrijednosti.
Takve brojke lako stvaraju dojam da je velika generacija nasljednika pred vratima. Međutim, pojedinačna kućanstva mogu imati potpuno drukčije iskustvo.
Prema istom istraživanju LendingTreeja, samo 43 posto Amerikanaca starijih od 65 godina navodi da planira ostaviti nasljedstvo ili veći financijski dar.
Još je važnije da tek 57 posto ljudi koji očekuju nasljedstvo kaže da je o tome jasno razgovaralo s osobom od koje novac ili imovinu očekuje. Dio ljudi, dakle, donosi dugoročne financijske odluke na temelju pretpostavke koja nikada nije ozbiljno potvrđena.
Roditelji taj novac možda trebaju više nego njihova djeca
Najveći rizik nisu nužno obiteljski sporovi ili promjena oporuke, nego činjenica da vlasnici imovine taj novac mogu trebati za vlastiti život.
Mirovina može trajati dvadeset ili trideset godina. U tom razdoblju rastu troškovi stanovanja, hrane i zdravstvene skrbi, a posebno velik teret mogu predstavljati dugotrajna njega i pomoć u starijoj dobi.
Nekretnina koja se danas promatra kao buduće nasljedstvo zato jednoga dana može biti prodana kako bi se financirali životni ili zdravstveni troškovi vlasnika. Štednja se može postupno potrošiti, a dio druge imovine unovčiti.
Zbog toga postoji velika razlika između onoga što netko danas namjerava ostaviti djeci i iznosa koji će na kraju doista ostati.
Problem nastaje kada nasljedstvo mijenja današnje odluke
Samo očekivanje nasljedstva nije financijski problem.
Problem nastaje kada zbog njega osoba danas manje štedi, manje ulaže ili preuzima obveze koje bez budućeg nasljedstva ne bi mogla podnijeti.
Netko može zaključiti da ne mora toliko izdvajati za mirovinu jer će naslijediti stan. Drugi može podići veći stambeni kredit jer računa da će jednoga dana prodati obiteljsku nekretninu. Treći možda neće stvarati ozbiljniju vlastitu imovinu jer vjeruje da će je ionako naslijediti.
Takav plan ovisi o događaju nad kojim budući nasljednik nema stvarnu kontrolu.
Ako nasljedstvo kasni, bude manje od očekivanog ili u potpunosti izostane, posljedice se tada ne mogu jednostavno nadoknaditi, osobito ako je osoba već blizu mirovine.
O nasljedstvu vrijedi razgovarati prije nego što dođe vrijeme za ostavinsku raspravu
Obiteljski razgovori o novcu često su neugodni jer ih se povezuje s pohlepom, smrću ili podjelom imovine.
No razgovor ne mora početi pitanjem tko će što dobiti.
Mnogo važnije je znati jesu li roditelji ili drugi stariji članovi obitelji financijski pripremljeni za vlastitu starost, imaju li dugove, kako je imovina uređena i postoji li plan ako se pojavi potreba za dugotrajnom skrbi.
Takav razgovor može biti važan i za djecu jer ponekad pokaže da očekivano nasljedstvo neće biti dodatak njihovim financijama, nego da će upravo ona u budućnosti morati pomagati roditeljima.
Nasljedstvo može poboljšati plan, ali ga ne bi trebalo spašavati
Financijski je razumnije vlastitu budućnost planirati bez nasljedstva.
To znači graditi vlastitu štednju, ulaganja i mirovinsku imovinu prema prihodima kojima stvarno raspolažete, a moguće nasljedstvo promatrati kao dodatak.
Ako ono jednoga dana dođe, može ubrzati otplatu kredita, povećati ulaganja, omogućiti raniji odlazak u mirovinu ili jednostavno povećati financijsku sigurnost.
Ali ako bez očekivane kuće, stana ili obiteljske štednje cijeli financijski plan prestaje funkcionirati, problem nije u nasljedstvu.
Problem je u planu.