Iz tatinog podruma do dvije prodane tvrtke: što stvarno radi kad sve ostalo zakaže
Brian Dean je 2008. živio u podrumu svog oca. Bez djevojke, bez novca, bez plana. Jutra je provodio bezvoljno se prijavljujući na poslove, popodneva gledajući Jerryja Springera. Upisao je doktorat na Purdueu, pa odustao. Pokušao je dobiti posao kao nutricionist, ali financijska kriza koju nije ni primijetio dok je bila u tijeku odjednom je postala vrlo stvarna.
Onda je jednog dana otišao u knjižaru, kupio knjigu Tima Ferrissa “4-Hour Workweek” i krenuo redom. Doslovno. Bilješke na marginama, Q&A vježbe na kraju poglavlja, ne prelazeći na sljedeću stranicu dok ne odradi sve zadane korake. Petnaest godina kasnije, prodao je dvije tvrtke. Backlinko je otkupio Semrush, a zatim i Exploding Topics.
Ali ono što čini ovu priču zanimljivom nisu uspjesi. Zanimljive su pogreške, propali pokušaji i ono što je naučio o praznini koja dolazi nakon što sve uspije.
Prvi proizvod koji je Dean napravio bio je e-book o prehrani. Proveo je tjedne stvarajući ga, a onda shvatio nešto očito što novi poduzetnici redovito previđaju: napraviti proizvod je lakše nego naći ljude koji će ga vidjeti.
Bez budžeta za oglase, krenuo je tražiti “besplatan promet” i tako naletio na SEO. Prvi pristup bio je takozvani “black hat” SEO. Sagradio je gotovo dvjesto jednostraničnih web stranica s domenama koje su točno odgovarale ključnim riječima (“nekishampoo.org”) i živio od AdSense oglasa. Kratko vrijeme zarađivao je oko 3.000 dolara mjesečno, što je u Tajlandu, gdje je tada živio kao backpacker, bilo dovoljno za kraljevski život.
A onda je Google izbacio Panda update. Tisuće stranica nestalo je preko noći. Deana su pogodili dvaput. Prvi udarac ga nije naučio ništa. Drugi je bio u Granadi, u hostelu, gdje je otvorio laptop i vidio da je sve ponovno propalo. Tada je odlučio prestati graditi posao koji ovisi o jednom algoritmu i jednoj rupi u pravilima.
Backlinko, njegov prvi “ozbiljni” projekt, dugo nije rastao. Pisao je redovito, jer je tako svi savjetuju, čak je izmišljao pitanja čitatelja samo da bi imao sadržaj za petak. Čitao je vlastite postove i pitao se zašto bi ih itko htio pročitati.
Onda je odlučio probati nešto drugačije. Google je javno spomenuo da algoritam koristi 200 faktora rangiranja. Dean je odlučio pokušati ih sve identificirati. Pretraživao je Googleove patente, gledao snimke s konferencija na kojima su Googleovi inženjeri spomenuli detalje, kopao po PDF-ovima i bijelim knjigama. Jedan post oduzeo mu je 25 sati rada.
Rezultat je bio masovni promet i kontroverza. Točno ono što želite od sadržaja. Neki su rekli da podaci nisu točni. Drugi su ga branili. Debata je sama generirala promet. Stranica koja je do tada imala 150 posjetitelja mjesečno odjednom je dobila tisuće, a u međuvremenu milijune.
Pouka koju je Dean izvukao bila je radikalna: bacio je staru rutinu i odlučio objaviti samo jedan post mjesečno, ali da bude desetostruko bolji od svega što na tu temu već postoji.
Kad ga je Alex iz Growth Manifested pitao za najbolji poslovni savjet, Dean je citirao Noaha Kagana: kad nešto napokon proradi, ne idite na sljedeće. Udvostručite, utrostručite, deseterostručite to.
Zvuči trivijalno, ali u praksi je teško. Kad imate tvrtku, postoji milijun stvari koje vas vuku u različitim smjerovima. Bolesni zaposlenik, novi konkurent, sjajna ideja koja vas je sinoć posjetila. A na početku, kad ništa ne radi, pronaći ono jedno što radi je rijetkost. Većina ljudi tu jednu stvar uzme zdravo za gotovo i nastavi tražiti sljedeću. Dean tvrdi da je to greška. U većini biznisa, ako pronađete jednu stvar koja stvarno radi i skalirate je, to vas može odvesti vrlo daleko.
S Exploding Topicsom je tu lekciju primijenio od prvog dana. Umjesto pisanja generičkih how-to članaka, fokusirao se na objavljivanje vrlo specifičnih statističkih podataka koje novinari stvarno traže. Ne “statistike o LinkedInu”, nego “koliko korisnika ima ChatGPT”. Jedan takav post, koji ga je koštao oko 200 dolara za freelancera plus povremena ažuriranja, referenciran je više od 3.000 puta.
Akvizicija Backlinka nije bila glamurozna. Dean je prvi email od Semrusha ignorirao jer je zvučao kao spam. Kad ga je netko izravnije kontaktirao, pristao je na sastanak u Bostonu. Otišao je tamo, proveo dan u uredu, otišli su u Legal Seafood na piće, i Dean je iskreno mislio da se tu i tada potpisuje ugovor. Nije imao pojma što slijedi. Trebala su mu još dva mjeseca due diligencea.
Najbolnija lekcija iz tog procesa odnosila se na nezavisne suradnike. Tijekom godina Dean je angažirao stotine freelancera za sitne poslove. Slika za blog post za 10 dolara. Grafika za društvene mreže. Kupac je za svaku od tih osoba htio vidjeti potpisani ugovor koji jasno kaže da freelancer nema vlasništvo nad isporučenim radom. Dean je morao tražiti ljude koje se jedva sjećao, čak i one koji su mu nekad davno uzeli predujam i nestali. Morao je dokumentirati pokušaje kontakta čak i kad je bilo jasno da neće odgovoriti.
Savjet koji daje svima koji možda jednom žele prodati: dokumentirajte sve, formalizirajte sve, nikad nemojte raditi na riječ. Drugi dio savjeta odnosi se na financije. Imajte uredne knjige, imajte profitne račune. Ako to nemate, due diligence postaje noćna mora.
Najzanimljiviji dio razgovora dolazi kasno. Nakon što je Dean prodao Exploding Topics, nije osjetio olakšanje. Osjetio je stres. Njegov Aura prsten pokazivao je razinu stresa dvostruko veću od baseline vrijednosti. Mjesecima.
Logički je to suludo. Prodao je dvije tvrtke, financijski je miran do kraja života. Ali tijelo, kako kaže Dean, ne razumije logiku. Reptilski mozak i dalje traži prijetnje, traži prilike, ne zna se opustiti.
Prvo što je pomoglo bio je tvrdi reset. Otputovao je s obitelji u Algarve, na portugalsku obalu. Promjena okruženja dala je mozgu signal da je opasnost prošla. Vratio se kući bez stresa, ali s novim problemom. Vratila se dosada.
Tada mu je prijatelj poslao istraživanje sa Yale School of Management. Intervjuirali su osnivače koji su upravo izašli iz svojih tvrtki. Ono što su saznali bilo je da prodaja donosi tri psihološke opasnosti: gubitak strukture, gubitak svrhe i gubitak veze s timom. Sve nestaje preko noći. Najvažniji savjet iz studije: ne pokrećite ništa novo barem godinu dana. Većina osnivača koji su krenuli prije toga kasnije su požalili.
Dean je poslušao. Svaki put kad bi mu pala neka ideja za novi startup, rekao bi sebi “čekaj godinu dana”. Kad je godina prošla, ideje više nisu bile toliko privlačne. U međuvremenu je pronašao nešto neočekivano: tenis.
Tenis pokriva sve. Zabavu, fizičku aktivnost, svjež zrak, zajednicu. Pridružio se klubu i odjednom je imao sve ono što mu je posao prije pružao, ali bez pritiska da to mora generirati prihod. Praznina je bila ispunjena.
Lekcije Briana Deana nisu spektakularne. Pronađite ono što radi i fokusirajte se na to. Napravite jednu stvar deset puta bolju od svih ostalih umjesto deset osrednjih stvari. Dokumentirajte sve, jer se ne zna kad će vam zatrebati. Kad sve uspije, nemojte odmah krenuti dalje. Sjednite. Pronađite tenis, koji god to za vas bio.
Posljednji uvid možda je najvažniji. Praznina koja dolazi nakon uspjeha nije problem koji morate rješavati tek kad se pojavi. Možete je predvidjeti i pripremiti se. Jer ako pošteno primijenite principe iz knjige koja je Deana izvukla iz podruma, vrlo brzo ćete se naći u situaciji u kojoj vaš biznis traži tri sata tjedno. A pitanje što ćete s ostatkom vremena puno je teže nego što zvuči.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
