Božićni troškovi pod povećalom: Gdje Hrvati najviše pretjeruju
Svake godine u prosincu obećamo si isto: “Ove blagdane neću pretjerati.” Pokloni će biti promišljeni, stol jednostavan, i novčanik pod kontrolom. A onda nas nerijetko pogodi onaj adrenalin pred Božić: mirisi kolača, svjetlucava svjetla, kolegica u uredu koja je otkrila još jedan fenomenalan recept za kolač, dijete koje si je u zadnji tren poželjelo onaj najveći Lego set, kuglice i lampice na 50 posto popusta, Mariah Carey koja po stoti put pjeva o tome što želi za Božić… I onaj čuveni osjećaj da sve mora biti posebno.
I tako, korak po korak, budžet popusti pred toplinom blagdana.
Možda trošimo više nego bismo trebali, ali to često radimo iz najnormalnijih razloga – želimo ugoditi, razveseliti i barem na kratko stvoriti svijet bez briga. Pa evo na što to Hrvati najviše troše uoči Božića…
Božićni stol u Hrvatskoj ima status svetinje. Ne radi se tu samo o jelu, nego o ritualu – o onom osjećaju da se sve uspori, da se okupe svi koje volimo, da “ima svega”. Od sarmi, bakalara, pečenog mesa, do medenjaka, breskvica, kiflica i fritula, sve ima svoje mjesto i simboliku. Ma zapravo, što je uopće Božić bez 12 vrsta kolača?
I dok se u ostatku godine žalimo na cijene mesa, u prosincu postajemo profesionalni mesoljupci i investitori u svinjsku plećku. Pršut, francuska salata – sve mora biti “kao nekad”, makar nas “kao nekad” dovede do minusa na tekućem.
Ništa ne govori “blagdanski duh” kao stres u beskrajnim redovima trgovačkih centara. Kupujemo poklone koji su “nešto malo skuplji, ali nek’ se vidi da nije škrto”, jer tko još želi ispod bora imati simbolične geste? Djeca više ne traže Djedicu, nego najnoviji gadget koji košta kao pola zimovanja, a odrasli se međusobno nadmeću tko će pokloniti “ono nešto posebno”.
Online shopping dodatno je začinio priču: naručiš nešto iz Kine 1. prosinca, a dođe ti 14. siječnja, taman da se sjetiš koliko si potrošio.
Svake godine netko u susjedstvu odluči da će njegov balkon biti vidljiv iz svemira. Božićna rasvjeta postaje natjecanje bez službenih pravila: tko ima više lampica, tko je uspio postaviti soba na fasadu ili tko je bio dovoljno hrabar da se popne na krov i tamo objesi svoju najnoviju kolekciju treperećih svjetla. U međuvremenu, računi za struju rastu kao kvasac, a sve zato što “djeca vole kad svijetli”.
Adventske šetnje i druženja postala su neizostavan dio prosinca. Ali i tamo se često potroši više nego što planiramo. Cijene hrane i pića na štandovima već godinama rastu, no blagdanski ugođaj i društvo lako zamagle osjećaj za novac. Ne treba ga se odreći, ali vrijedi postaviti granice – jer čarolija traje i bez skupih kobasica.
Tu spada sve ono što nismo planirali: “ajde, još samo ovo”, “pa to nije skupo”, “vidi kako je slatko”, “ne možeš dati poklon bez čokolade“, “ovo je na popustu pa se usplati“. Sitnice koje pojedinačno izgledaju nevine, ali zajedno čine financijski Grinch koji pojede pola plaće.
Statistika bi vjerojatno pokazala da Hrvati u prosincu potroše najviše novca upravo na te male, usputne stvari. Ironično, to su i stvari koje se najbrže zaborave, često kao i novogodišnje odluke o štednji.
Ne treba biti Grinch i gasiti svjetla. Božić je, naposljetku, vrijeme dijeljenja, druženja i topline. Ali možda bismo mogli dijeliti manje računa i više vremena. Ne mora svaka emocija imati cijenu, niti svaki trenutak završiti na Facebooku ili Instagramu.
Ove godine, umjesto da lovimo popuste, možda možemo pokušati uloviti novu naviku – onu u kojoj novac trošimo pažljivo, svjesno i s osjećajem da svaka odluka ima svoju vrijednost.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
