Boris Sruk: Sljedeće poglavlje hrvatskog poduzetništva neće biti broj novih firmi, nego broj onih koje rastu
Povodom Međunarodnog dana mikro, malih i srednjih poduzeća, koji se obilježava 27. lipnja, za MojNovac.hr razgovarali smo s Borisom Srukom o ulozi malih poduzetnika u hrvatskom gospodarstvu, izazovima koji ih čekaju i pitanju koje postaje sve važnije: kako iz malog posla izgraditi održivo poduzeće koje može rasti, zapošljavati i preživjeti promjene na tržištu.
Boris Sruk pritom naglašava kako se u javnosti često govori o velikim sustavima, turističkim kompanijama, državnim poduzećima ili najvećim izvoznicima, ali da stvarna gospodarska slika Hrvatske izgleda mnogo šire.
“Prava snaga hrvatskog gospodarstva nalazi se među stotinama tisuća poduzetnika koji svakoga jutra otključavaju vrata svojih radionica, ordinacija, trgovina, proizvodnih pogona, logističkih centara i obiteljskih poduzeća”, kaže Sruk za MojNovac.hr.
Oni, dodaje, rijetko dospijevaju na naslovnice. No upravo oni isplaćuju velik broj plaća, ulažu vlastiti kapital, preuzimaju poslovni rizik i stvaraju otpornost gospodarstva.
Prema procjenama Europske komisije, u Hrvatskoj posluje više od 180.000 mikro, malih i srednjih poduzeća, što predstavlja više od 99,8 posto svih poduzeća u zemlji. Ona zapošljavaju oko 73 posto zaposlenih u poslovnom sektoru i stvaraju približno 60 posto ukupne dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva.
Drugim riječima, gotovo svako poduzeće koje svakodnevno susrećemo pripada upravo ovoj skupini.
Najveći dio čine mikro poduzeća, odnosno poduzeća koja imaju manje od deset zaposlenih. Često ih vodi jedan vlasnik zajedno s nekoliko zaposlenika ili članova obitelji. Takva poduzeća možda pojedinačno nisu velika, ali zajedno predstavljaju najveći dio hrvatske poduzetničke baze.
“I upravo se u tome krije zanimljiv paradoks. Kada jedno veliko poduzeće zapošljava dvije tisuće ljudi, svi znaju za njega. Kada stotine mikro poduzeća zaposle po nekoliko ljudi, gotovo nitko ih ne primijeti. A njihov učinak na gospodarstvo može biti ogroman”, ističe Sruk.
Jedna od čestih pogrešaka u javnim raspravama, smatra Sruk, jest promatranje svih poduzeća kao jedinstvene skupine.
Razlika između obrta s jednim zaposlenim i proizvodne tvrtke s 200 zaposlenika je golema. Zato je važno razumjeti osnovnu podjelu.
Prema kriterijima Europske unije, mikro poduzeća zapošljavaju manje od 10 radnika i ostvaruju godišnji promet ili ukupnu aktivu do 2 milijuna eura. Mala poduzeća imaju manje od 50 zaposlenih i promet ili aktivu do 10 milijuna eura. Srednja poduzeća zapošljavaju manje od 250 radnika te ostvaruju godišnji promet do 50 milijuna eura ili ukupnu aktivu do 43 milijuna eura. Poduzeća koja prelaze navedene pragove smatraju se velikim poduzećima.
Iako velika poduzeća ostvaruju najveće prihode, Sruk naglašava da upravo mikro, mala i srednja poduzeća čine gospodarski ekosustav bez kojeg velika poduzeća ne mogu funkcionirati.
Posljednjih pet godina hrvatski poduzetnici prošli su kroz razdoblje kakvo rijetko koja generacija doživi. Pandemija, inflacija, energetska kriza, prekidi dobavnih lanaca, rast kamata i geopolitička nestabilnost promijenili su uvjete poslovanja gotovo preko noći.
Unatoč tome, sektor malih i srednjih poduzeća pokazao je veliku otpornost. Prema procjenama Europske komisije, hrvatski MSP sektor nastavio je rasti i u 2025. godini, uz očekivani rast zaposlenosti od oko 2,6 posto te nastavak rasta realne dodane vrijednosti.
“Mala poduzeća imaju jednu prednost koju velike korporacije često nemaju. Brzinu. Kada tržište promijeni smjer, mali poduzetnik odluku može donijeti danas. Velikom sustavu za istu odluku ponekad trebaju mjeseci”, kaže Sruk.
Ako gledamo samo rast prihoda ili broj zaposlenih, mogli bismo zaključiti kako hrvatski sektor malih i srednjih poduzeća nikada nije bio snažniji. No ispod površine postoje ozbiljni izazovi.
Prvi je produktivnost. Hrvatska je posljednjih godina povećala zaposlenost, ali produktivnost po zaposlenome raste sporije nego u razvijenijim državama Europske unije. To znači da više radimo, ali ne stvaramo proporcionalno veću dodanu vrijednost.
Drugi problem je struktura poduzeća. Velik broj hrvatskih poduzeća ostaje malen tijekom cijelog svog životnog vijeka. Rijetko prerastu u srednja ili velika poduzeća.
“Pitanje nije samo kako osnovati poduzeće. Pitanje je kako iz poduzeća s pet zaposlenih postati poduzeće s pedeset zaposlenih. To je potpuno druga disciplina”, ističe Sruk.
Povodom Međunarodnog dana MAILIH I SREDNJIH PODUZETNIKA
Upravo na dan kada se obilježava važnost mikro, malih i srednjih poduzeća, važno je otvoriti pitanje koje stoji pred mnogim poduzetnicima: što je sljedeće poglavlje njihova poslovanja?
Zato MojNovac.hr u utorak, 30. lipnja 2026. u 18 sati, u Uraniji – prostoru kreacije u Zagrebu, organizira event The Next Chapter za poduzetnike i one koji to žele postati.
Event je namijenjen poduzetnicima, onima koji to žele postati i svima koji razmišljaju o svojoj sljedećoj poslovnoj fazi.
Prije desetak godina hrvatski su poduzetnici često govorili kako ne mogu doći do financiranja. Danas je situacija bitno drukčija.
Kroz europske fondove, HAMAG-BICRO, HBOR, komercijalne banke i različite financijske instrumente dostupno je više izvora financiranja nego prije deset godina. OECD ističe kako Hrvatska sustavno koristi europska sredstva za razvoj financijskih instrumenata kojima se povećava konkurentnost malih i srednjih poduzeća.
No Sruk upozorava da se problem sada premjestio.
“Pitanje više nije samo gdje pronaći novac. Pitanje je kako pronaći kvalitetan projekt koji zaslužuje financiranje. Kapital postoji, ali dobrih projekata još uvijek nema dovoljno”, kaže.
Gotovo da nema poduzetnika koji danas neće reći kako mu je najveći problem pronaći kvalitetne zaposlenike.
Hrvatska se suočava s nekoliko procesa istovremeno: starenjem stanovništva, iseljavanjem, smanjenjem broja mladih i promjenom očekivanja novih generacija zaposlenika.
Sve to znači da će se konkurencija za kvalitetne ljude dodatno pojačavati.
Plaća više neće biti jedini kriterij. Poduzeća će se morati natjecati kulturom, fleksibilnošću, razvojem zaposlenika i kvalitetom upravljanja.
“Najbolji poslodavci neće pobjeđivati samo zato što najviše plaćaju. Pobjeđivat će zato što ljudi žele ostati raditi kod njih”, smatra Sruk.
Prije deset godina digitalna transformacija bila je konkurentska prednost. Danas postaje osnovni uvjet opstanka.
Umjetna inteligencija, automatizacija, analitika podataka i digitalni alati dramatično smanjuju administrativni posao. To posebno vrijedi za mala poduzeća.
Vlasnik koji je prije deset godina pola dana provodio izdajući račune danas isti posao može završiti za nekoliko minuta. Poduzeće koje ne prihvati nove tehnologije možda neće propasti preko noći, ali će iz godine u godinu gubiti konkurentnost.
Postoji tema o kojoj se u Hrvatskoj još uvijek vrlo malo govori, a mogla bi postati jedno od ključnih pitanja domaćeg gospodarstva u sljedećem desetljeću.
Tisuće hrvatskih poduzetnika približit će se mirovini. Velik dio njih nema nasljednika, nema menadžera, nema plan izlaska, nema potencijalnog kupca niti dovoljno informacija o tome gdje ga pronaći.
“Postoji tek nekolicina poslovnih savjetnika ili biznis brokera koji mogu i znaju uvesti poduzetnika u taj proces. A to je vrlo zahtjevan proces, ne samo poslovno nego i emotivno”, kaže Sruk.
To znači da bi Hrvatska mogla izgubiti velik broj zdravih poduzeća zato što nitko nije na vrijeme planirao što će biti nakon odlaska osnivača.
U razvijenim državama prijenos vlasništva smatra se normalnim dijelom životnog ciklusa poduzeća. Kod nas se o tome još uvijek govori gotovo šapatom.
A upravo bi tržište kupoprodaje malih i srednjih poduzeća u sljedećih deset godina moglo postati jedno od najvažnijih područja razvoja hrvatskog gospodarstva.
U javnosti se poduzetnike često promatra isključivo kroz prizmu dobiti. Sruk smatra da je to previše pojednostavljeno.
Poduzetnik nije samo vlasnik. On je često prvi prodavač, prvi financijaš, prvi računovođa, prvi HR, prvi marketing, prvi servis i posljednji koji prima plaću kada poslovanje postane teško.
Upravo zato, dodaje, poduzetništvo treba promatrati šire od bilance i računa dobiti i gubitka. Poduzetnik često nosi odgovornost za zaposlenike, obitelj, dobavljače, kupce i lokalnu zajednicu.
Ako želimo ozbiljan rast hrvatskog gospodarstva, Sruk smatra da treba manje govoriti samo o tome koliko poduzeća osnivamo, a više o tome koliko ih uspijeva opstati u prvih 36 mjeseci, rasti i razvijati se.
Potrebno je manje administracije, brže pravosuđe, jednostavniji porezni propisi, snažnije tržište rizičnog kapitala, učinkovitiji prijenos znanja između sveučilišta i gospodarstva te više ulaganja u istraživanje i razvoj.
“Na dobrom smo putu, samo treba pojačati sve te aktivnosti. Jednako je važno razvijati poduzetničku kulturu u kojoj se neuspjeh neće promatrati kao stigma, nego kao iskustvo iz kojeg se uči”, zaključuje Sruk.
Međunarodni dan mikro, malih i srednjih poduzeća prilika je da se podsjetimo na jednostavnu činjenicu: hrvatsko gospodarstvo ne počiva samo na nekoliko velikih sustava, nego na desecima tisuća ljudi koji svakoga dana preuzimaju odgovornost, ulažu vlastiti kapital, zapošljavaju svoje susjede, prijatelje, poznate i nepoznate ljude te stvaraju novu vrijednost.
Brojke to jasno potvrđuju. Više od 99 posto svih poduzeća u Hrvatskoj pripada skupini mikro, malih i srednjih poduzeća. Ona zapošljavaju gotovo tri četvrtine radnika u poslovnom sektoru i stvaraju velik dio dodane vrijednosti.
Sljedeći korak nije samo povećati broj novoosnovanih poduzeća, nego povećati broj onih koja će prerasti iz mikro u mala, iz malih u srednja i iz srednjih u međunarodno konkurentna poduzeća.
Upravo u toj transformaciji leži jedan od najvećih razvojnih potencijala Hrvatske.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
