Andrea Andrijanić: Karta za uspjeh – putovanja su moja strast, investicije su moja budućnost
Andrea Andrijanić dugogodišnja je stručnjakinja u turizmu i avioindustriji, s bogatim iskustvom u vođenju specijalizirane agencije Aviatica, usmjerene na korporativna i kompleksna putovanja. Posebno ju zanimaju trendovi u civilnoj avijaciji i financijska pismenost, a posljednjih se godina aktivno bavi i ulaganjem, nastojeći čitateljima prenijeti poruku da je financijska neovisnost dostižna uz znanje, odgovornost i pravodobne odluke.
Moj put započeo je u stvari dosta rano. Već u osnovnoj školi sam znala da se želim baviti nečim usko vezanim za putovanja, za komunikaciju s ljudima iz cijelog svijeta, kao i da mi je želja poslovno ploviti u međunarodnim vodama. Upisala sam engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kao paralelni studij smjer turizma na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
U međuvremenu sam radila u Lufthansi (tamo sam “prekalila zanat”), i zatim dosta dugo kao direktorica jedne turističke agencije. Odlučila sam se na poduzetničke vode i otvaranje vlastite agencije i paralelno sam počela predavati management u turizmu na fakultetu. Svoju budućnost donekle i sad živim jer imam dobro uhodan posao, povremeno zavirim u svoj brokerski račun, i nastojim živjeti na način da mi je posao sastavan, zabavan dio života, a ne nešto što odrađujem da bih plaćala račune.
Najviše me motivira svijest da je većina problema rješiva – osim onih koji doista zadiru u zdravlje i živote. Sve ostalo su izazovi. A izazovi su – moj posao.
Iskreno, prva motivacija koju sam imala bio je strah da gdje god da se zaposlim, nikad neću biti u potpunosti zadovoljna. Duboko vjerujem i stalno propovijedam svima oko sebe koji su nezadovoljni svojim poslom i ne valjaju im šefovi, da pokrenu svoj vlastiti business i sasvim sigurno neće kriviti upravu za neuspjeh tvrtke. Jedna od najbitnijih osobina je odgovornost prema poslu, mudro ulaganje i odabir nečega što znamo raditi.
Što više znanja imamo o području kojim se želimo baviti, ako uz to dodamo malo hrabrosti, financijske pismenosti i odlučnosti, mislim da je uspjeh gotovo pa zagarantiran. Lijenost se definitivno ne nagrađuje!
Jedna od najvažnijih lekcija je da treba puno više vjerovati sebi nego drugima. Da sam prije 20 godina više vjerovala u sebe, imala bih puno duže slobodu koju nudi vlastita tvrtka, i tu ne mislim na slobodno vrijeme, nego na slobodu odlučivanja i krojenja poslovanja po vlastitom nahođenju.
Naravno, uvijek ću se savjetovati s kolegama za koje znam da su stručni, a i za područja o kojima ne znam dovoljno uvijek ću nastojati naći stručnu osobu čije mišljenje i savjet ću sa zahvalnošću prihvatiti. Winston Churchill je rekao da je svaki udarac nogom u zadnjicu ujedno i korak naprijed, a iskustvo me naučilo da je svaka moja velika poslovna promjena uvijek bila promjena nabolje. Sljedeći put – vjeruj sebi prvo, a savjet traži kad znaš što tražiš.
Nastojim pratiti trendove na tržištu civilne avijacije (što je ujedno i moj core business) i u sve težim uvjetima nametnutim od strane avio kompanija naći način da klijenteli pružim dodatnu vrijednost što se tiče usluge. Nisam ljubitelj pretjeranog riskiranja, nastojim držati konstantu u kvaliteti, što je dosta teško u uslužnoj djelatnosti ako se agencija počne pretrpavati poslom. Na žalost, nije lako NE rasti, jer poanta boutique agencije je savršen servis, stalna dostupnost, pomoć putniku u svakoj prilici, a to bi svi htjeli, ali po mogućnosti besplatno.
Rizik u toj vrsti posla je dizanje cijena usluga, ali poslušavši osobu koja mi je upravo to savjetovala, napravila sam u biti izvrstan potez: zadržala sam klijentelu koja je spremna platiti servis, i zarada mi je veća nego prije. Što se investiranja tiče, to je definitivno nešto za što bih bila presretna da imam vremenski stroj koji bi mladoj Andrei ponudio da se vrati koje desetljeće unazad, i krene s pasivnim ulaganjem kao dodatnim izvorom zarade.
Krenula sam tek za vrijeme Covid lockdowna, ubacila sve što sam imala (vrlo malo, avio business je bio na koljenima), odnosno, sve što mi je ostalo sam ubacila u dionice. To čak i ne smatram rizičnim potezom jer je iznos bio minimalan, a pokazalo se kao jedan od najboljih poteza u životu.
Imam mentora kojem ne mogu dovoljno zahvaliti za sve što sam naučila o tradingu, tržištu dionica, opcijama, i bez kojeg ne bih imala tako uspješan brokerski račun, a to je Ivan Stojanović. Moja ogromna sreća u životu je da nailazim na ljude od kojih mogu puno naučiti (ili možda uspješno zaobilazim one od kojih ne mogu), tako da Ivanu mogu zahvaliti što sam se uhvatila ulaganja prije par godina.
Prva osoba koja mi je utabala staze je moj otac, vrsni, prekaljeni ekonomista, koji me naučio razlikovati bitno od nebitnog u poslu, kao i u životu. Prva knjiga koje sam se dočepala na svom investicijskom putu je “A Random Walk Down Wall Street”, koju je napisao Burton Gordon Malkiel. Knjiga je izvrsna za potpune početnike, i vrlo jednostavno objašnjava osnove trgovanja. Meni osobno je puno pomogla i zainteresirala me za tematiku.
Dobila sam takvu enormnu količinu savjeta, da je gotovo nemoguće odlučiti koji su dobri, a koji ne. Nekih sam se, srećom, pridržavala, nekih srećom nisam. Najbolji ikad je da se financijski opismenim. Žao mi je da to nisam učinila puno ranije.
To pitanje ovisi o tome s koliko novaca raspolažem kad mi je pitanje postavljeno! Od kad znam za sebe, najviše sam novaca trošila na putovanja (zato se i bavim ovim poslom). Kad sam imala najmanje novaca, ulagala sam u edukaciju da bih tu financijsku situaciju popravila.
Od materijalnih stvari, višak novaca smatram da je najbolje uložiti u nešto što će nam donositi pasivnu dobit, a to bi možda išlo pod rubriku “proizvodi”. Ako se pri tom misli na materijalne stvari koje donose trenutno zadovoljstvo ili služe impresioniranju okoline, to me niti najmanje ne zanima.
Od svoje obitelji sam naučila da je super ulagati u nekretnine, i da je potpuno ok često u životu seliti, tako dugo dok je riječ u pomaku nabolje. Naučila sam da nije svaka nekretnina dom, nego da je dobar dio tih nekretnina i fenomenalna investicija. Naučila sam da kupujem na kredit isključivo stvari kojima raste vrijednost i da trošim isključivo novce koje imam.
Ako mi trebaju za posao, da napravim barem tri business plana, najbolji, najgori i srednji scenarij, tako da ne bude iznenađenja, što god da se dogodi. Što se tiče investiranja, rado bih imala vremenski stroj koji bi me vratio u vremena kad sam mogla ulagati, a nisam. Do sad bih bila znatno bogatija, a time i slobodnija da se više posvetim tradingu.
Sreća je precijenjena. Duboko vjerujem da većinu dobrih kao i loših stvari u životu sami generiramo, osim ako nam se ne omakne da se rodimo kao bogati nasljednici. Sve ukazuje da to ne garantira nužno neku specijalnu sreću, ali uspjeh možemo sami kreirati, ovisno o volji, sposobnostima i pravilnim odabirima u životu.
Mogu priznati da je dobar start i vjetar u leđa koji daje obitelj izuzetno bitan i čak ima manje veze s financijskim startom. Bitna je podrška, usmjeravanje i dobri odabiri. U poslu kojim se bavim gotovo sve ovisi o meni, tako da to sa srećom nema nikakve veze. Ulaganje na burzi je već druga priča. Tu nam svima treba dosta znanja, ali i malo sreće! Primijetila sam da je tuđi uspjeh uvijek stvar sreće, a vlastiti stvar zasluga. S neuspjehom je obratno. 😊
“Štedjeti” je možda malo teška riječ, jer to uvijek doživljavam kao gomilanje novca kojem vrijednost pada. Nastojim aktivno investirati, a povremeno ubacim i nešto u mirovinski fond za svaki slučaj. Nisu više vremena kad se može komotno živjeti od mirovine, tako da nastojim osigurati budućnost investiranjem. Naučila sam da financijska disciplina nije štednja – to je ulaganje u prave stvari, u pravo vrijeme.
Mislim da bi kombinacija bila dosta dobro rješenje. Aktivni pristup je rizičniji, ali u konačnici može uprihoditi ozbiljnije iznose. Teško je u ovim tržišnim uvjetima govoriti o rizicima, jer živimo u vrlo nestabilnim vremenima. Moj odabir bio bi 30% pasivnog i 70% aktivnog ulaganja, ali uz preporuku da je puno isplativije imati stručnjaka od povjerenja koji će stajati iza vas i savjetovati vas, odnosno odrađivati dio aktivnog trgovanja, pogotovo ako imate zahtjevan posao i može vam se dogoditi da nemate dovoljno vremena pa vam nešto krucijalno promakne.
7 Habits of Highly Effective People, Stephena Coveya, A Random Walk Down Wall Street, Burton Gordon Malkiel, upravo sam počela čitati “Snowflake” Warrena Buffeta, vjerujem da će se naći na ovoj listi. Na način razmišljanja o životu je na mene utjecalo puno više od tri knjige, ali i na karijeru.
Ove tri sam navela kao nešto što je zgodno pročitati, popularno je pisano i ne bi nikome trebalo biti dosadno, pogotovo ako se želi baviti poduzetništvom i ulaganjem.
Kreni ulagati čim naučiš čitati i pisati!
Idealan život bi bio da je svaki dan u životu drugačiji od prethodnog. Ne nužno bolji, ali drugačiji. Vjerujem da nas sklonost promjenama održava znatiželjnima i mladima, a fleksibilan pristup životu daje motivaciju za stvaranjem, neovisno o godinama. Možda idealan život ne postoji, ali onaj koji imamo možemo učiniti najbliži svom vlastitom idealu.
Uz toliko primjera samo stvorenih uspješnih ljudi (pritom ne smatram da je uspjeh samo financijske prirode), nema opravdanja za nezadovoljstvo. Ako nisi drvo, pomakni se s mjesta koje te ne čini sretnim i odi tamo gdje si sretan. Ako se odmaknem od filozofiranja u koje sam upala, čini me sretnom da mogu raditi gdje želim (ok, takva mi je vrsta posla), a težim tome da radim i kad želim. Za sada je to “work in progress”…
Iskoristite svaku priliku da nešto novo naučite, od hrpe informacija sigurno će se naći i poneka korisna. Pročitajte svaki dan barem par stranica knjige za koju znate da je dobra, koliko god vam bila dosadna. Krenite investirati čim je to moguće, koliko god malen taj iznos bio. Ako krenete dovoljno rano, od malene pahuljice brzo ćete imati lavinu. Ako ne krenete uopće, pahuljica će vam se rastopiti na dlanu.
Foto: Andrea Andrijanić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
