Što Irina može, a AI ne može? O sadržaju koji se ne može generirati i zašto ga pamtimo
Srijeda je ujutro i uz kavu čitam portale, jer užasno bi bilo reći da skrolam po mobitelu. I postoji milijun razloga zašto moje jutarnje skrolanje nije dobro, čega sam posebno osviještena jer trenutno čitam Tehnofeudalizam bivšeg grčkog ministra ekonomije. No, ostavimo temu ekonomskih sustava za neki drugi članak, a vratimo se na moju ukradenu pažnju. Pažnju mi je ukrao status Irine Ban, koja je na svoj način opisala kreativan, inovativan i informativan pristup, osmišljavanje i provedbu „imaginarnog creskog stola“. Projekt je hvalevrijedan i sam tekst o njemu ostavlja okus otoka u ustima.
Onomad na Murteru, zagrizi u otok, Mate Solis govori o svome Cresu. Irinin način prenošenja emocije, njezin način pripovijedanja, ostao mi je u glavi danima nakon što sam ga pročitala. Bila sam ushićena i razdragana dubinom i sadržajem, jer sam cijelu objavu mogla pomirisati, vidjeti, okusiti i savršeno izmaštati.
No, nije literalni opis ni kultura stola ono što mi je ostalo u fokusu. Istu srijedu imale smo sastanak udruge i deset poduzetnica razmjenjivalo je ideje o tome što nam treba i na čemu treba biti fokus budućih radionica. Prvo mjesto uvjerljivo zauzimaju društvene mreže i AI, jer je fokus većinom na produktivnosti, kako ubrzati procese, postići što veću efikasnost.
I sigurno, istina je negdje između slova autentičnosti i kvalitetnog sadržaja te brojeva poslovnog plana ili proračuna. Jedno bez drugog ne ide. No meni je Irinin tekst bio osvježenje, bio mi je poticaj da čitam više i dublje, radim kvalitetnije, bio mi je ono što nam većini u ovom trenutku zasićenosti treba. Spoj znanja, iskustva, povezanosti s lokalnom zajednicom i pripovijedanja koje te uvuče i učini te fanom.
Irinu poznajem tek preko društvenih mreža te popratim, koliko algoritmi to dopuštaju, njezin rad i projekte. Ova objava učinila je da me kupila, radila bih s njom na svakom projektu, sjetila bih je se za svaki gastroprojekt i točno znala gdje postaviti takvo znanje i kvalitetu.
Kroz svoj rad često se susrećem s istim pitanjima koja smo otvorile i na tom sastanku, kako biti vidljiv, kako rasti, kako iskoristiti alate koji su nam danas dostupni. I svaki put se vraćam na isto. Bez stvarnog sadržaja, bez iskustva i bez razumijevanja ljudi kojima se obraćamo, nema ni dugoročne vrijednosti.
Kakve veze to ima s društvenim mrežama i AI? Oni to ne mogu napraviti bez Irine. I zato je pogrešno misliti da nam primarno trebaju vještine svladavanja tehnologije. Naravno, napredak treba pratiti, ali bez znanja, iskustva, čitanja, pravih razgovora s pravim ljudima, otkrivanja kulture i tradicije, traženja dublje, istraživanja i analiziranja, povezivanja različitih sfera i djelatnosti, AI će generirati samo iste fraze i riječi. I nećete stvoriti ništa novo, duboko, pa gotovo ni vrijedno.
Jer na kraju on je samo alat, a mi tražimo nešto s čim se možemo saživjeti.
Jovana Čutul, osnivačica Žena za otok & NWW studia
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
