“5-Year Stranger Theory”: Za pet godina većina ljudi iz vašeg života bit će vam stranci
Naišla sam na “5-Year Stranger Theory” u jednom lifestyle mediju i nekako me ‘ulovila’ da sam uzela pola sata i malo proučila o čemu se zapravo radi. Teorija se predstavlja ovako: većina ljudi koje danas viđate gotovo svaki dan za pet godina djelovat će vam kao stranci, jer se posao promijeni, kvart se promijeni, životna faza se promijeni — a promijenite se i vi. Taj dio nije ludost. Naziv je nov i internetski pitak, ali ono što stoji iza njega staro je, trezveno i vrlo stvarno.
Prvo, razjasnimo jezik. Ovo nije ustaljena psihološka teorija u akademskom smislu. “5-Year Stranger Theory” nećete pronaći uz teoriju privrženosti ili teoriju društvene razmjene u nekom ozbiljnom kanonu. Ono što ćete pronaći su stariji i jači okviri koji objašnjavaju isti teren: primjerice, Convoy Model of Social Relations, koji kaže da se naš društveni svijet kreće s nama i mijenja kroz životni tijek, te istraživanja o ‘slabim’ vezama, koja pokazuju da su mnogi odnosi temeljeni na kontekstu, niskog intenziteta, ali i dalje važni. Drugim riječima: internet je dao dramatično ime obrascima koje društveni znanstvenici proučavaju već desetljećima.
Ono što ova ideja dobro pogađa jest sljedeće: velik dio odnosa u odrasloj dobi gradi se na blizini, ponavljanju i zajedničkoj strukturi. Ne na sudbini. Ne na dubokom duševnom skladu. Na strukturi. Kolege su važni jer ih stalno viđate. Susjedi su važni jer vam se putevi preklapaju. Roditelji koje susrećete ispred škole važni su jer ste svi zarobljeni u istom rasporedu. Kad ta struktura nestane, mnoge veze brzo oslabe. To ne znači da su bile lažne. To znači da su bile okolišne. Pripadale su određenoj verziji vašeg života. Kamera se pomakne, i neki ljudi ispadnu iz kadra.
To je dio kojem se ljudi opiru, jer žele trajnost tamo gdje život uglavnom nudi prolaznost. Naučeni smo blijedjenje povezanosti čitati kao neuspjeh. Ako se prijateljstvo ohladi, netko je sigurno bio nelojalan. Ako odnos s kolegom zamre nakon što jedno od vas ode, onda valjda nije ni puno vrijedio. Ali istraživanja o raspadu prijateljstava pokazuju da odnosi često ne završavaju velikom izdajom, nego polaganim udaljavanjem, razvojnim promjenama, neusklađenim trudom, selidbom, novim ljubavnim vezama ili jednostavno razilaženjem u identitetu i rutini. Ponekad nitko nije učinio ništa pogrešno. Ponekad je samo završilo jedno poglavlje.
Tu ideja “5-Year Stranger” postaje korisna. Može smanjiti očajničku potrebu da upravljate time kako vas svi doživljavaju. Puno se ljudi doslovno iscrpljuje pokušavajući se svidjeti svima, i to ljudima koji su, brutalno rečeno, privremeni statisti u njihovom životu. Ne loši ljudi. Ne nevažni ljudi. Privremeni ljudi. A to je važno, jer velik dio tjeskobe odraslog života dolazi iz društvenog pretjerivanja: prečestog pristajanja, zaglađivanja svake oštrine, stalne dostupnosti svima, održavanja mrtvih odnosa iz osjećaja krivnje i tretiranja svakog blijedog odnosa kao zvanredne moralne situacije. Kad stvarno prihvatite prolaznost, dio te panike nestane. Prestanete moliti svaki odnos da postane trajan, iako su mnogi od početka bili zamišljeni samo kao situacijski smisleni. To je zdravo.
Ako ovu ideju odvedete predaleko, ona se pretvara u emocionalnu lijenost prerušenu u mudrost. “Ionako svi na kraju postanu stranci” može postati jeftin izgovor da se ne ulaže, ne popravlja, ne pojavljuje, ne drži riječ. To je glupost. Jer znanost govori u oba smjera. Da, mnoge veze izblijede. Ali i slabe veze su važne. Površniji kontakti i poznanstva nisu besmisleno punjenje prostora; oni doprinose osjećaju pripadnosti, raspoloženju, protoku informacija, prilikama, pa čak i kreativnosti. Ljudi prijavljuju veću sreću i veću društvenu povezanost u danima kada imaju više interakcija sa ‘slabim’ vezama, a institucije poput američkog Ministarstva zdravstva i socijalnih usluga, te Harvarda istaknule su da takve labavije veze mogu širiti mreže i podupirati dobrobit.
A dublja poanta još je manje praktična i manje ugodna: dobri odnosi i dalje su jedan od najsnažnijih pokazatelja zdravlja i dobrobiti kroz vrijeme. Dugogodišnja Harvardova Studija razvoja odraslih često se citira upravo zbog nalaza da ljudska povezanost iznimno mnogo znači za dobar život. Zrela interpretacija ove ideje zato nije “ljudi nisu važni”. Zrelija verzija glasi: “nisu svi ljudi stvoreni da ostanu, ali to ne poništava vrijednost povezanosti dok postoji.” Postoji velika razlika između netrajnosti i nevažnosti. Ljudi mogu biti privremeni, a da nam svejedno jako puno znače.
Tu leži prava emocionalna sofisticiranost ove ideje. Ne u cinizmu. Ne u distanci. Ne u lažnoj transcendentnosti. Nego u mjeri. Ne morate se grčevito držati svake osobe. Ali isto tako ne morate svakoga svesti na potrošnu kulisu. Neki su ljudi životni partneri. Neki su partneri jedne sezone. Neki su mostovi. Neki su ogledala. Neki su samo dokaz tko ste bili u toj fazi. Odrasli život postaje lakši kad prestanete od svakog odnosa tražiti istu ulogu.
Postoji i jedan oštriji, neugodniji sloj ove teorije koji blaže self-help verzije obično propuštaju: i vi ste također jedna od tih stranaca. Za pet godina vaša sadašnja verzija sebe možda će vam djelovati neugodno zastarjelo. Vaši standardi mogu se promijeniti. Vaše vrijednosti mogu postati čvršće. Vaša tolerancija za kaos, buku i gluposti može se smanjiti. To znači da moć ove ideje nije samo društvena. Ona je i razvojna. Podsjeća vas da ne gradite cijeli svoj život oko odobravanja prostora koji biste jednog dana mogli prerasti. To je možda i najčišća lekcija u cijeloj priči. Mijenja se publika. Mijenjate se vi. Zato gradite život oko sadržaja, a ne oko pljeska.
Evo, dakle, odraslog zaključka. “5-Year Stranger Theory” nije stroga teorija. To je viralna fraza za stvaran životni obrazac: odnosi su oblikovani kontekstom, mnoge su veze vezane uz određeno poglavlje, a društveno udaljavanje često je normalno, a ne tragično. Ali najjača verzija te ideje nije “stavi sebe na prvo mjesto jer nitko ne ostaje”. To je preplitko. Jača verzija glasi ovako: prestanite nastupati za prolazne publike, duboko se brinite za ljude koji su stvarni, poštujte privremene veze onakvima kakve jesu i ne brkajte promjenu s neuspjehom. To je koristan dio. Sve ostalo je samo internetski teatar.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
