Zdrav odnos
s novcem

Nestanak djetinjstva kakvog pamtimo: Što smo izgubili u modernom svijetu?

svjetski dan djece

Nestanak djetinjstva kakvog pamtimo: Što smo izgubili u modernom svijetu?

Nekada je djetinjstvo bilo ispunjeno smijehom, igrom na livadama i kreativnim istraživanjem svijeta oko sebe. Djeca su učila kroz iskustvo, povezivala se s prirodom i stvarala odnose koji su trajali cijeli život. Danas je, međutim, taj svijet gotovo nestao – živi samo u sjećanju nas starijih. Tehnologija, društveni pritisci i ubrzan tempo života transformirali su način na koji odrastamo, ostavljajući iza sebe tihi gubitak: slobodu i bezbrižnost djetinjstva.

U isto vrijeme, napredak u neurologiji donosi nova saznanja o funkcioniranju ljudskog mozga. Stransky ističe kako je razvoj mozga povezan s kvalitetom informacija koje primamo. Duboko razmišljanje, emocionalna povezanost i kreativno rješavanje problema ovise o strukturiranim obrascima učenja. No, kratki i površni digitalni sadržaji, poput onih na društvenim mrežama, prekidaju te procese, stvarajući fragmentirano razmišljanje i emocionalnu nestabilnost.

Mozak, koji se nekada razvijao kroz izazove stvarnog svijeta, sada stagnira u virtualnim okruženjima. Društvene mreže evoluirale su u platforme koje sve intenzivnije zahtijevaju našu pažnju, ali na sve kraće vremenske intervale. Facebook je započeo s fokusom na duže objave, dijeljenje misli i članaka, pružajući prostor za diskusiju i povezivanje. Zatim je došao Instagram, koji je skratio pažnju na vizualne sadržaje – slike i kratke opise, čime je komunikacija postala brža i jednostavnija. TikTok je taj trend doveo do ekstrema, s kratkim videozapisima od svega nekoliko sekundi koji ciljaju na trenutnu stimulaciju i brzu zabavu. Ovaj prijelaz od sporijeg, promišljenijeg konzumiranja sadržaja prema brzom, gotovo refleksnom skrolanju oblikuje naše obrasce razmišljanja.

Mozak se prilagođava ovom “brzom feedu” informacija, razvijajući sklonost površnom razmišljanju i otežavajući sposobnost koncentracije na dublje, složenije sadržaje. Rezultat je generacija koja sve teže zadržava fokus na jednoj aktivnosti i koja traži stalnu, trenutnu stimulaciju. Na prestižnim sveučilištima, poput Columbia Universityja, profesori su primijetili zabrinjavajući trend: mnogi studenti nikada nisu pročitali cijelu knjigu prije nego što su došli na studij.

Profesor Nicholas Dames, koji predaje kolegij o velikim klasičnim djelima književnosti, istaknuo je da studenti ne samo da se bore s količinom literature, već im često nedostaju osnovne vještine čitanja, poput sposobnosti praćenja radnje ili analize dubljih koncepata. Ovo je, prema njegovim zapažanjima, posljedica promjena u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, gdje se umjesto čitavih knjiga sve češće dodjeljuju samo odlomci ili članci.

Ovaj fenomen ne odnosi se samo na nedostatak volje studenata da čitaju, već na nedostatak iskustva i razvijenih vještina koje dolaze uz praksu čitanja duljih tekstova. To izaziva zabrinutost o budućnosti kritičkog mišljenja i sposobnosti studenata da se nose s kompleksnim idejama i analizom u akademskom kontekstu

Uloga tehnologije: Između napretka i destrukcije

Generacija Alfa, kako upozorava Stransky, nalazi se na raskrižju. Prosječno devet sati dnevno provedenih pred ekranima ne utječe samo na zdravlje očiju ili držanje tijela – to mijenja način na koji njihovi mozgovi percipiraju i obrađuju informacije. Stransky upotrebljava zapanjujuću analogiju: “Poput slonova koji su evoluirali bez kljova kako bi izbjegli krivolovce, i ljudski mozak pokazuje znakove anatomske devolucije – dijelovi odgovorni za duboko razmišljanje i empatiju slabe zbog neprestanog gledanja u ekrane.”

Osim toga, digitalna komunikacija, koja dominira životima mladih, sve više zamjenjuje stvarnu međuljudsku interakciju. Prema istraživanjima, dvije trećine komunikacije među djecom odvija se putem poruka i aplikacija, dok su stvarni razgovori svedeni na minimum. Ovo nije samo problem društvenih vještina – to je kriza emocionalne povezanosti. Stransky naglašava da se kroz ovakvu dinamiku gubi ono što nas čini ljudima: empatija, suosjećanje i sposobnost dubokog razumijevanja drugih.

Foto: Unsplash

Mentalno zdravlje: Tiha epidemija

Podaci su alarmantni: čak 70 % adolescenata pokazuje znakove anksioznosti, a 32 % djece između 8 i 18 godina ima dijagnosticiran anksiozni poremećaj. Stransky upozorava da je ovo posljedica ne samo prekomjerne upotrebe tehnologije, već i općeg društvenog stanja u kojem su mladi preopterećeni pritiscima uspjeha i nedostatkom emocionalne podrške. “Mozak je osjetljiv instrument. Kada mu uskratimo potrebne uvjete za razvoj – igru, istraživanje i međuljudsku povezanost – ostavljamo ga ranjivim na stres i anksioznost,” kaže Stransky.

Rješenja: Neuroedukacija, mindfulness i povratak osnovama

Rješenje nije demoniziranje tehnologije, već njezino uravnoteženo korištenje. Neuroedukacija pruža ključne alate za razumijevanje kako mozak najbolje uči, dok mindfulness pomaže djeci i mladima da se nose sa stresom i anksioznošću. Kombinacija ovih pristupa može vratiti mladima sposobnost da dublje razmišljaju i emocionalno se povezuju.

Dodatno, programi poput Aloha mentalne aritmetike, koji kroz igru i kreativne metode približavaju djeci kompleksne koncepte poput matematike, pokazuju da je moguće učiti s radošću i bez straha. Djeca kroz ovakve pristupe ne samo da razvijaju kognitivne vještine, već i jačaju samopouzdanje.

Kako dalje?

Kako vratiti izgubljenu ravnotežu i pobrinuti se za današnju djecu, koja su zalog naše budućnosti? Stransky nudi nekoliko smjernica:

  • Roditelji trebaju ograničiti vrijeme pred ekranima i poticati djecu na stvarnu igru i zajedničko provođenje vremena. Osobni primjer ključan je za usvajanje zdravih navika.
  • Škole bi trebale integrirati mindfulness i neuroedukaciju u svoje kurikulume, stvarajući okruženje koje potiče kreativnost, emocionalnu otpornost i dublje razmišljanje.
  • Institucije moraju osigurati podršku mentalnom zdravlju kroz programe prevencije i dostupnost stručne pomoći.

Na kraju, pitanje koje Stransky ostavlja otvorenim jest: Jesmo li spremni mijenjati prioritete kako bismo očuvali djetinjstvo? Hoćemo li stati i zapitati se što zaista znači biti čovjek? U svijetu gdje tehnologija dominira svakodnevicom, možda je ključno vratiti se osnovama – ljudskoj povezanosti, emocionalnom zdravlju i stvaranju prostora za bezbrižno odrastanje. Samo tako možemo osigurati sretniju i uravnoteženiju budućnost za generacije koje dolaze.

I na kraju, moje pitanje vama: Što ćete vi učiniti? Hoćete li preispitati kako vi i vaša djeca provodite vrijeme, gdje usmjeravate energiju i kako oblikujete buduće naraštaje? Možemo li svi zajedno odlučiti zastati i postaviti dublja, smislenija pitanja: što nas čini sretnima i što nas čini ljudima? Samo tako možemo osigurati sretniju i uravnoteženiju budućnost za generacije koje dolaze. Alternativa je svijet u kojem će se emocije zamijeniti algoritmima, kreativnost prilagoditi trendovima, a djetinjstvo postati samo još jedan ekran. Hoćemo li dopustiti da to postane naša stvarnost?

Ja već dosta dugo znam kojim smjerom trebam i želim ići:  Svoja znanja i iskustvo iskoristit ću da potičem dublje razmišljanje, promoviram emocionalnu otpornost i stvaram okruženje u kojima se djeca mogu razvijati daleko od plavog svjetla ekrana, gradeći stvarne veze s ljudima i svijetom oko sebe. Jedno po jedno dijete, jedan po jedan edukator, jedan po jedan vrtić ili škola.

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi
Božić pod opsadom konzumerizma

Božić pod opsadom konzumerizma: Jesmo li zaboravili pravo značenje blagdana?

Kako možete povećati vjerojatnost da banka prihvati kreditni zahtjev?

sentor

Iskusan ste poduzetnik, ali ipak trebate mentora? Sentor je mjesto gdje ćete ga pronaći!

Prijava za članice

Pretraga

znn